Poezija u drugom filmu: promocija knjige 'Godina smrdljivog Martina' Miroslava Mićanovića

Sudjeluju:

Miroslav Mićanović, autor
Anja Tomljenović, književna kritičarka
Sanja Baković, voditeljica
 
Organizatori: Centar za knjigu, MeandarMedia & Kinoteka Bar 
 
Pjesnička tribina Poezija u drugom filmu u 2024. godini održava se uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija. 
 
Ulaz: slobodan!
 
„Tekstove u knjizi Godina smrdljivog Martina bilo bi ponajbolje opisati kao minifikcije (mikrofikcije) motivirane različitim zgodama, prostorima, likovima, emocionalnim stanjima… Tekstovi su realistični, ali ne može se reći da pred sobom imamo stvarnosnu prozu. Realizam je korišten kao podloga i zrcali se u situacijama, ili opisima koji ne prekoračuju granicu onoga što je stvarno, koje se evocira opisima običnih ljudi, detaljno opisanih prostora, mjestimice imenovanih prepoznatljivim toponimima. Svakidašnjica je arhiv iz kojega autor izvlači svoje slike i dogodovštine. Međutim, te sekvencije nisu pisane iz neutralne perspektive, ne svode se na faktografski iskaz, nego uspijevaju defamilijarizirati ono što smo automatizmom navade zaboravili doživljavati. Otuda tonalitet ovih fikcija, tonalitet u kojem su i prepoznavanja i čuđenja, tonalitet koji isprepliće emocije i misao. U najboljoj maniri minimalizma od jednake je važnosti ono što je iskazano i ono što je neizrečeno.“ (Stipe Grgas)
 
„Obraćanje čitatelju, njegovo drugopolno „ja“, neprekidni pripovjedački interes za svakodnevno, prolazno, obično, temelji se na uvjerenju da je sva tajna pisanja (i čitanja) u jeziku. Jeziku koji se obavija oko fenomena ili izlazi iz njega, stupa u druge kontekste i situacije, dodatno usložnjava tekst kratke priče, mikrofikcije, i čini ga labirintom tajnih prolaza, ulaza i izlaza. Godina smrdljivog Martina daje Mićanovićevoj spisateljskoj praksi dodatnu mjeru ironičnoga (samoironičnog) govorenja o sebi, o drugima, o nesnalaženjima, nesporazumima i zaprekama. Čemu pisati u vrijeme korone? Parafraza je koja se odnosi na daleko ozbiljnije i teže vrijeme, teže naspram frivolnosti, banalnosti, zaborava sadašnjosti - i što sve još ne obilježava našu suvremenost? Gluhost i fragmentarnost, doslovnost i uzaludnost, može li se još što dodati, prepisati, upisati u to beznađe političke korektnosti, transparentnosti i laži.“ (Branko Čegec)
 
Ruže
 
Samo još dodaj riječ: drhtaj. Drhtaj i ruže! Nemoguće. Goleme i grubo rezane ruže donesene iz kućnog (zavičajnog) vrta: nakon rata, nakon poplave, nakon odlaska. Stoje na stolu u staklenoj vazi s cvijećem: suvišne i niotkuda, otpuštaju crvene latice na stol i Ništa više. Dodaj još ad su boje krvi. Sjedi i plači!
 
Godina smrdljivog Martina
 
Treba li tom datumu i imenu dati bilo koje drugo ime? Začepiti nos, zatvoriti oči i dok se ne sjeti, dok ne otvori oči i odahne! Kihne između upitnika i uskličnika.
 
Miroslav Mićanović, rođen 1960. u Brčkom. Živio u Gunji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljuje poeziju, prozu, eseje i kritike na radiju, u dnevnim novinama i časopisima. Tekstovi su mu nagrađivani i uvrštavani u različite antologije, izbore, preglede i prevođeni na druge jezike. Sastavio s B. Čegecom pregled hrvatskoga pjesništva osamdesetih i devedesetih Strast razlike, tamni zvuk praznine (Quorum, 1995). Autor antologije suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa (2006), prevedene na engleski (The Consolation of Chaos, Relations, HDP, 2007), mađarski (A káosz vigasza. Kortárs horvát költők antológiája, Jelenkor, 2009) i slovački jezik (Útecha chaosu, antológia súčasnej chorvátskej poézie, Občianske združenie Vlna / Drewo a srd, Bratislava, 2022) i kao e-izdanje Zagrebačke slavističke škole. Sudionik hrvatskih i europskih književnih festivala, voditelj radionica poezije i kratke priče. Dugogodišnji je urednik časopisa Quorum, biblioteka u Nakladi MD i autorskih knjiga kod različitih hrvatskih izdavača (Meandarmedia, CeKaPe, Fidipid…). Dobitnik Plakete sv. Kvirina za ukupan prinos hrvatskome pjesništvu (2017) i nagrade Goranov vijenac (2020) koja se dodjeljuje za cjelokupan pjesnički opus. Radi u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Živi u Zagrebu.
 
Objavio: Grad dobrih ljudi (poezija, 1984, 2005); J. Matanović, V. Bogišić, K. Bagić, M. Mićanović, Četiri dimenzije sumnje (knjiga kritičkih tekstova, 1988); Zid i fotografije kraja (poezija, 1989, 2008); More i prašina (grafičko-pjesnička mapa s V. Zelenko, 1991); Job / Hiob (zaseban grafički list, u prijevodu D. Karamana na njemački i s grafikom M. Vejzovića, 1991); Zib (poezija, 1998, 2001); B. Čegec, I. Prtenjača, M. Mićanović, Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate (izbor iz poezije, 2002, 2003); Trajekt (proza, 2004); Prom (Trajekt) (Katowice, 2011); B. Čegec, S. Karuza, M. Mićanović, Tri krokodila (proza, 2005); Zapadni kolodvor (proza, 2006); Jednosmjerna ulica (proza, 2010); Tisoč majhnih sonc na razbitem steklu (izbor iz poezije, Ljubljana, 2011); Dani (poetsko-prozni tekstovi, 2011); Divji pes (izbor priča, Ljubljana, 2011); Vrt s 1001 žaruljom (proza, 2012); Jedini posao (poezija, 2013); Soba Jacka Nicholsona (proza, 2016); Sobata na Džek Nikolson (Skoplje, 2019); Virgule d’ete (izbor iz poezije, prijevod na francuski, Rustrel, 2016); Obrt za pranje perja (poetsko-prozni zapisi, 2017), B. Čegec, M. Mićanović, Nesvrstana pisma (2009-2019), Ronjenje na dah : eseji i kritike (2021); 52 dana : Interkontinental. (zajedno s Brankom Čegecom; poezija, 2023); Godina smrdljivog Martina (poetsko-prozni tekstovi, 2023).
 
Pjesničku tribinu Poezija u drugom filmu  pokrenuo je  Centar za knjigu u suradnji s Kinoteka Barom  2022. godine. U protekle dvije godine Poezija u drugom filmu postala je novo mjesto poezije u gradu, mjesto susreta i dijaloga koje spaja različitost generacija i poetika. Do sada su gostovali Krešimir Bagić, Senko Karuza, Andrijana Kos Lajtman, Dinko Telećan, Ivana Lulić, Danijela Jozić, Maja Marchig, Vanda Mikšić, Vlatka Valentić, Irena Matijašević, Sanja Lovrenčić, Darko Šeparović, Goran Bogunović, Brankica Radić, Željka, Horvat Čeč i Frida Šarar, Katarina Brajdić, Miroslav Mićanović, Branko Čegec i Suzana Kos (uz Natašu Govedić); članice pjesničke radionice "U osam kod Betine i Anete"- Aneta Vladimirov, Betina Ilić, Jasmina Mujkić, Ana Jembrek, Mirna Brođanac, Karmen Krasić Kožul, Olga Sunjara, Sara Nasić, Sonja Prljić i Nina Milardović, Ivan Babić i Irena Skopjak Barić, Evelina Rudan, Davor Šalat, Pablo Srdanović.