U krčkoj Galeriji Decumanus, u petak, 11. svibnja, u 21 sat, otvara se izložba mladog umjetnika Petra Đakulovića pod nazivom 'Poetika svakodnevice'. Radovi se mogu razgledati do 31. svibnja.
vrijeme: 11.05.2012. 21,00
mjesto: Krk; Galerija Decumanus
Pop art danas | Vratimo se na trenutak vremenu kada su nebrojene segmente popularne kulture, odosno više ili manje sliko¬pisnu svakodnevicu, početkom druge polovice prošlog stoljeća bilježili neki od velikana još jednom revitilizirane figurativne likovnosti. Bio je to agresivan početak anti - ikonoklazma koji će uskoro trijumfirati u svojoj socrealističkoj, a ujedno i hiperrealističkoj maniri: prvi uzdižući ljevičarske ideale, a drugi jasno demonstrirajući snagu kapitala, kasnije njezinu otužnu neodrživost.
Đakulovićeve figuracije, ako se prelista takva postmodernistička slikarska tradicija, postaju posve razumljive, jer u njegovu slučaju izdvojili smo, Gombrichovim rječnikom sugerirano, 'shemu'. Naime, prepoznavanje i stvaranje, kako nas ovaj poznati antihistoricist uči, nisu isto, a da bismo nešto uopće mogli stvoriti, u odnosu na prepoznati, moramo posjedovati razrađen sustav dogovorenih konceptualnih znakova. Ako tako posložimo stvari, postaje nam jasno da bogatu paletu svojih 'shema' Đakulović crpi iz evoluiranog popartističkog nasljeđa dajući još jednom priznanje onom svakodnevnom, sveprisutnom, hiperrealnom.
No svakodnevnica je bitno izmijenila svoje konture ukoliko se i one u međuvremenu nisu posve rasule. Jasnoća i slatka banalnost tako su ustuknule pred naletom fantastičnog (jer fantastično postaje realnije od samog realnog) kako bi se što vjernije ocrtalo opće urušavanje. Međutim, ono što i nadalje ostaje isto, ili barem slično, nedvojbeno je smisao za humor/ironiju, i to uglavnom kao reakcija na sveprisutan apsurd. No, to nije čitava geneza. U Đakulovićevim slikama, osim one popularne nazire se upliv još jedne poznate tradicije. One nadrealističke. Odnos popularnog, realnog i hiperrealnog, te nadrealnog više je nego specifičan, a kao takav snažno eksploatiran.
Predstavljanje nadrealnog iz hiperrealističke perspektive ili hiperrealističkog iz perspektive nadrealnog danas je čest model. Elegično-uznemirujući motivi iz uradaka Shirin Neshat, oživljavanje subkultura iz poznatog Ballardovog romana, torture-porn horor¬ci, found-footage manira, Barneyeve instalacije, te Helnweinova ili LaChapelleova fotografija, jasno govore tome u prilog. Đakulovićeva platna na tom su tragu. S jedne strane možebitne dnevničke ilustracije, portreti grada, kontemplacija, hiperrealizam, ikone i ikoničnost, a s druge neobičnost na putu k suludosti, fantastičnost, pomaknuta dekadentnost, pa čak i zbunjujuća nedorečenost.
Ovdje se radi o oslikanoj stvarnosti koja to nije, ali i fantaziji koja to nije. Jednom riječju fantazmogoriji u kojoj sve biva i moguće, i nemoguće. Dekonstrukcija 'per se'. Jer njezin karakter leži u uspoređivanju suprotnosti i konačnoj demonstraciji kako one ne postoje - nikad nisu. Upravo ovdje nazire se bit svakodnevice uhvaćene u Đakulovićevim slikama (njezina poetika i njezina etika). Ona, promatrana kroz Derridinu prizmu, ujedno je hiperrealna i fantastična, pozitivna i negativna, jednostavna i pretenciozna. Ukratko, postmodernistička? Igor Gržetić
Petar Đakulović rođen je 1980. u Rijeci. Prve ozbiljnije crtačke korake radi 1997. uz pratnju Tatjane Kostanjević u njezinoj radionici da bi nakon završene gimnazije kratko skrenuo sa svog umjetničkoga puta završivši Tehnički fakultet. Godine 2009. završava i Accademia di belle arti di Venezia, smjer slikarstvo u klasi profesora Carla Di Raca. Izlagao je samostalno i grupno, te je dobitnik nekolicine nagrada. Živi i radi u Rijeci.
