Galerija Zlati ajngel iz Varaždina poziva na otvorenje izložbe slika Željka Jančića Zeca u petak, 10. veljače u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 26. veljače.
vrijeme: 10.02.2017. 19:00
mjesto: Galerija Zlati ajngel
Izložba je organizirana u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom iz Zagreba, institucijom s kojom galerija njeguje višegodišnju bogatu suradnju. Program je dio cjelogodišnje manifestacije Godina kulture 2017. 'Hrvatska - Austrija zajendo u kulturi'.
ŽELJKO JANČIĆ ZEC je multimedijski umjetnik rođen u Rijeci. Diplomirao je na nizozemskoj "Amsterdamse Hogescool voor de Kunsten".
Nastupio je i izlagao u Europi i Americi. Član je UPUH-a Zagreba i Rijeke i IG Freie Theaterarbeit i Bildene Kunst u Beču koja djeluje kao platforma različitih pravaca umjetnika. Predaje izvedbu i vizualnu umjetnost u raznim školama i institucijama, te na raznim festivalima.
Jančić se počinje likovno izražavati početkom devedesetih godina. Ostvario je mnogobrojne samostalne i skupne izložbe pod različitim temama: "Oblici stvaranja svijeta", Podvodni svijet", "Santasija", "Companions", "Dialog", "Iza sklopljenih očiju".
Pod zajedničkim nazivnikom Companions, Željko Jančić Zec izlaže ciklus likovnih radova. Svaki od njih na svoj način tvori mozaik koji apostrofira osebujni (van)vremenski koloplet. Lako je zamjetiti i pri površnom prolazu kraj ovih slika da je riječ o prožimanju: drevnih, ovovremenskih i sutrašnjih svjetova, koji se isprepleteni nadovezuju. Prije svega riječ je o spodobama, svojevrsnoj braći po sudbini. Zrak, koji udišu, a u konačnici i sam svijet u kojem vegetiraju ne slama se na pojedincu već istovremeno na više njih sličnih i bezličnih. Nije to grupa, već su to u šaci vremena zatočene jedinke. Kompaktnost i zajednička prisutnost je privid. Oni su tu više kao niz varijacija, sazdan od istovjetnih prolaznih sudbina.Ti groteskni profili, nemaju fizionomiju a niti karakter... To su čovječuljci začeti i iskonstruirani u radionicama Art brute et autre... od strane neporecivih mentora kao što su S. Kopač, J. Dubuffet, J. Fautrier... Nameće se utisak, da upravo zbog takvih, norveški ekspresionist Edvard Munch, mentalno bremenit, nije uspio suspregnuti svoj čuveni Krik i varirati ga u petnaestak verzija i još više razloga.
Relevantni trenuci uranjaju u apsolut prostora. Nečitka individualnost se pretapa u prolaznost. Pojedinačni životi kliže prema nedorečenom beskraju. Utapaju se nepovratno i bešćutno. Inventivni autor strpljivo odmjerava zagonetke tog infinituma, prateći pojedinačne sudbinske nagibe. Žudi za odgonetkom - koliko naših života od jenom stane u žrvanj ili pak proguta taj procijep. Za pristup kako i dokle protezati svoje intrige, vrsni umjetnik Željko Jančić Zec poseže za instinktom doživljajnosti. Razbija razlike između nevažnog i epskog. Zagovara slučajnosti ali i tolerira upliv sudbine što u konačnici i ne donosi neku zamjetnu razliku kada je u pitanju traženje egzistencijalnog predznaka.
Pojednostavljeno, motrimo razlivene ljude, čije su figure oivičene da bi se tek otprilike razlikovale od game
svakodnevlja. Obrubljeni, naglašavaju diferencijaciju, po kojoj, istodobno, jesu i nisu dio tog poravnatog ali iskričavog neurotičnog svijeta. Njihov rubni život neprekidno nagriza rizik opstojnosti. Kao ukleti brodovi, bez busole i cilja ne uspijevaju se oduprijeti samoći i apsurdnosti življenja. Kodirani, ne vide se, a i ne osjećaju, u drugima. Ištancani klonovi kao u stripu, tek pozom ili iskorakom, nijansiraju obličja vječite prolaznosti, ali i različitosti bolešljive sličnosti...
Na to upućuju i indikativni nazivi: Ulični heroji, Partytime, Hvatači zvijezda, Ratnici, Lovci s crvenog planeta, Lovci s plavog planeta, Dobrodošlica kući, Pozadina Marsa, Razglednica s Marsa, Naranđasti čovjek, U očekivanju kiše, ...
Sasvim dovoljno razložnih argumenata. I suviše dovoljno za konstataciju: Ovo je početak kraja ili kraj početka jednog svijeta bez svijet(l)a.
Zvonko Penović
