Preskočite na glavni sadržaj

Opširnije

Objavljen novi, peti roman Božice Brkan Privremeno neuporabljivo
 
Upravo je objavljen novi roman Božice Brkan Privremeno neuporabljivo, napisan uz potporu Ministarstva kulture i medija u Godini čitanja. Izdavač je Acumen, a izazovnu naslovnicu grafički je oblikovao Jenio Vukelić.
Roman, kojemu autorica nije dopustila da postane ljubić, gorko i satirički, pitko, zanimljivim stilom i zagrebačkim žargonom, citira naljepnicu iz aktualnoga zagrebačkoga potresa, ali i život u skelama ljudi i grada, koji bi htio biti metropola, a priječi ga, uz ostalo, i pandemija. Na zanimljiv način, počevši s imenom glavne junakinje, peti autoričin roman korespondira sa Šenoinim potresom i s prvim autoričinim, također zagrebačkim romanom Lift ili politička melodrama (Azourjournal, 1993.) o tada još samo propadanju Vjesnika.
 
Više o romanu Božica Brkan Privremeno neuporabljivo (iz knjige)
 
Žuta naljepnica poslije zagrebačkog potresa 2020. na staru palaču u Donjem gradu gdje živi, ali i na cijeli pandemijski život purgerice Dore, imenjakinje junakinje Zlatarova zlata,  profesiju novinarke najslušanijega gradskog radija, istraživačice zagrebačkoga romana, honorarne turističke kostimirane vodičice i gastroblogerice, prevarene supruge i željene, ali neostvarene ljubavnice. Sve je zastalo u raskoraku, u niz aplikacija: Dorin grad nije za rušenje, a teško će se obnoviti; Dorin život nije ni za odustajanje, a kakav jest ni za nastavljanje. Privremeno neuporabljivo.   
 
Roman je poput oštećene zgrade: bez sretnoga kraja da bi bio ljubić, bez dovoljno gorčine da bi bio satira, bez odlučnosti i rješenja da bude društvena kronika. Valja se kao predvidiva, hirovita Sava s rukavcima, savicama i jarunima te mrtvajama, zapravo dinamična hibridna vrsta, spoj fikcije i fakcije (dokumentarno, arhivski materijal, književni i novinski citati i sl.). Zagreb iz različitih perspektiva, čak i dva potresa, onoga iz 1880. u kojem se slavni književnik i gradski senator August Šenoa smrtno razbolio popisujući štete i ovoga iz 2020. kad je hrvatska metropola bezuspješno u potrazi za nekim predanim poput najzagrebačkijega pisca. Autorica uobičajeno svoje literarne ideje podupire i jezikom, ostacima agramerskoga, purgerskog kajkavskog, koji je i sam sve više neuporabljiv, profesionalnim recentnim žargonima (novinarskim, foodijevskim, itijevskim…), standardom.
 
***
Uz sadržaj i stil, Privremeno neuporabljivo odlikuje se i autoričinom majstorskom, istraživačkom upotrebom jezika, agramerskoga, zagrebačkoga koji je više žargon nego idiom kajkavskoga, te profesionalnim žargonskim izričajem novinarke i globalistički orijentiranoga hipstera, gejmera, dojdeka dalmoša. Zanimljiv  je i autoričin odnos prema književnoj tradiciji nadahnutoj Gričem i Kaptolom, Zrinjevcem i drugim četvrtima grada pod Sljemenom, posebice prema autorima od Šenoe i Zagorke, Krleže, Milčeca i Glumca do fikcijske Nere, koji su se prije nje u različitim vremenima bavili Zagrebom.
 
***

Roman Privremeno neuporabljivo opora je analiza svijeta i grada, koji je i rodni grad glavne junakinje, purgerice, i autoričin dom glavninu života. Kroz desetljeća ga upoznaje iznutra, u svim dobrim i lošim mijenama, otkako ga je prvi put s placa i vijestima iz gradskih četvrti novinarski opisivala u gradskoj rubrici propaloga Vjesnika, iz socijalnih stanova Gornjega grada, restauracije palača, izložaba, Smotre folklora, zapisima-kolumnama Pogled odozdo, iz ratnih bombardiranja, dvorišta-vrta već u Večernjakovu Vrtu ili u blogovima s food-street događaja na internetskim Oblizekima ili Umjesto kave s kulturnih događaja u Kući Šenoa posljednjih godina, recenzijama za Biskupski sladopek, promocijama u Klovićevim dvorima te književno u pjesmama poput najnovije posvećene A. G. Matošu, morovske, ustani matošu ili selfie na štrosu, ili u zagrebačkim romanima devedesetih Lift ili politička melodrama (1993.) ili Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.).  
 
O autorici Božici Brkan

Božica Brkan, književnica, novinarka, blogerica, urednica i nakladnica. Rođena je 1955. u Okešincu u Moslavini. Živi u Zagrebu. Piše standardnim hrvatskim književnim jezikom i kajkavskim – moslavačkom kekavicom. Proza i poezija nagrađivane su joj i objavljivane u časopisima, zbornicima i antologijama te prevođene na engleski, njemački, španjolski, bugarski, esperanto i čakavski. Uz druge (i kuharice i ljubiće), objavila je samostalne knjige: zbirku kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija (1990.), izbor novinskih feljtona Enciklopedija špeceraja (1990.), roman Lift ili politička melodrama (1993.), zavičajnu čitanku Oblizeki – Moslavina za stolom (2006.), knjige pjesama Bilanca 2.0, odabrane ljubavne i ostale štokavske pjesme (2011.) i To Toni – Molitva za tihu sućut (2011.), zbirku kajkavskih pjesama pevcov korak / kajkavski osebušek za eu (2012.) (nagrađena kao najbolja knjiga objavljena na kajkavskome 2012.), roman Rez / Leica-roman u 36 slika (2012.), Kajkavsku čitanku Božice Brkan (2012.) (pomoćno sredstvo u nastavi hrvatskoga jezika u svim srednjim školama), zbirku pjesama obrubljivanje veronikina rupca ili muka 2013. (2014.) i roman Ledína (2014.), zbirku kratkih priča Umrežena (2017.) i zbirku kratkih kajkavskih priča Život večni (2017.), zbirku pjesama Nemoj mi to govoriti (2019.), zbirku pjesama s Božicom Jelušić Gastrolatrija (2020.) i roman Generalov sin, Srbin a Hrvat (2020.).
 
Više:
www.bozicabrkan.com
http://dhk.hr/clanovi-drustva/detaljnije/bozica-brkan
https://hr.wikipedia.org/wiki/Bo%C5%BEica_Brkan


15.6.2022.