Opširnije

Uz izložbu „Dobro ugođenom keramičkom orkestru koji svira barok“
(Varaždin, 18.09.2021. - 23.11.2021.)

„Likovne umjetnosti i glazba oduvijek su se kroz povijest susretale i ispreplitale. Osim što često imaju iste muze, veže ih i mnoštvo srodnih, paralelnih pojmo­va i termina–forma, ritam, boja, ton, kontrapunkt, harmonija, tekstura, ravnoteža, sklad, linija...što među njima odmah uspostavlja izravni kontakt upućujući ih na interaktivno djelovanje, pa se likovno djelo može pojaviti kao vizualizirana glazba, a glazbeno djelo kao uglazbljena slika/skulptura. Još u staroj Grčkoj Platon je povezanost glazbenog tona i vizualnih umjetnosti nazvao zajedništvom ljepote, morala, sklada, ritma i harmonije; zajedništvom koje čini dobro ljudskoj duši. Richard Wagner je to u 19.st. nazvao Gesamtkunstwerk i definirao kao sintezu glazbe i drugih umjetničkih formi, odnosno „umjetnički koncept budućnosti“. Taj koncept se potpuno ostvario u moderno doba, počevši od slikarstva Kandinskog, Kleea, Knifera...ili glazbe Stravinskog, sve do suvremene umjetnosti današnjih dana, kad su združivanja i sučeljavanja dvaju ili više medija, interdisciplinarnost i intermedijalnost, postali uobičajena praksa. Štoviše, u kontekstu suvremenih i avangardnih pravaca u vizualnim umjetnostima zvuk i glazba se danas ne samo združuju s likovnim medijem, nego postaju sam likovni medij, kao element videa, performansa i instalacije.
Već niz godina u Kerameikonu se uz Festival Varaždinskih baroknih večeri održavaju skupne tematske izložbe čija je koncepcija povezivanje likovnog i glaz­benog medija. Namjera je tu spojiti likovnu umjetnost, odnosno suvremeni keramički izričaj s baroknom glazbom i baroknim temama, pa se u svakom izdanju tog projekta ova dva medija uzbudljivo združuju, svaki put na nov i kreativan način nadograđujući svoje medijske transkripcije na ranije uspostav­ljene veze. I donoseći uvijek drukčiji „prijevod“ barokne glazbe u suvremenu keramiku (...) Ovaj likovno-glazbeni razgovor pritom funkcionira kao vizualno-zvukovna transmisija, koja povlači specifične sonde kroz prostor i vrijeme, radeći kompresiju koja povijesno sjećanje približava današnjici. Na taj način barok (i Bacha) čineći bliskima, suvremenima – i svevremenima.“
(Višnja Slavica Gabout, iz predgovora)