Oh, My Complex: O nelagodi promatranja grada

Izložba je premijerno predstavljena u Stuttgartu 2012. godine u izvornoj verziji kao Oh, My Complex: On Unease At Beholding The City (O.M.C.).

Umjetnici: Daniel García Andújar, Annika Eriksson, Michael Fehr / Diethelm Koch, Chad Freidrichs, Kirill Golovchenko, Lim Minouk, John Smith, Klaus Staeck, The RSA, Tuomas Toivonen / Nene Tsuboi, Michael Vahrenwald

U Rijeku je doputovala kao dio manifestacije 'Moje - tvoje – naše' u organizaciji udruge Drugog mora, kojoj se pored MMSU-a, pridružilo nekoliko partnera kojima je zajednička namjera propitati teme odnosa ljudi i njihovog životnog prostora, odnosa građana i grada. Okosnica programa ostaje kao i do sada, na sferi organizacije života, polazeći od stajališta da kuće čine naselje, a građani čine grad (Rousseau).
 
U selekciji kustosa 'Likovnog društva pokrajine Baden-Würtemberg' - Hansa D. Christa i Iris Dressler, radovi s različitih perspektiva propituju podjednako stvarne i imaginarne građevine unutar gradskog prostora. Nazivom preuzetim po video performansu jednog od izlagača, južnokorejskog umjetnika Lima Minouka, u središte pažnje postavlja ideološke zaklone urbanih vizija koji se manifestiraju u modernističkim urbanim utopijama i u modelima neoliberalnog procvata gradova, ali i u onim kriznim scenarijima koji zauzimaju naš kolektivni imaginarni svijet od 1970-ih – ponajviše od izdanja poznatog izvještaja iz 1972. godine The Limits of Growth.
 
Prerastajući iz izložbe u širi koprodukcijski projekt, kroz otvorenu platformu koja povezuje unutarnji i vanjski prostor, izložba se bavi reprezentacijama i realnostima grada iz različitih perspektiva: iz perspektive arhitektonskih i urbanih građevina od 1930-ih do danas; iz perspektive Europe, Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Azije, uključujući i perspektive umjetnosti, izložbi, pop i protestnih kultura koje počinju 1970-ih godina. Umjetnički radovi koriste različite povijesne dokumente i objekte iz konteksta pop- i sub- kulture, uključujući glazbene isječke, reklame ili video radove koji su anonimno postavljeni na kanal YouTube - a dokumentiraju opasne biciklističke utrke kroz favele. Primjerice, Daniel Garcia Andújar izveo je akciju Democraticemos La Democracia (Demokratizirajmo demokraciju) 2011. godine u Barceloni. Avion je vukao zastavu sa sloganom iz naslova duž gradske obale. Akcija je fotografirana iz drugog aviona pa pozadina slogana nije plavo nebo već silueta Barcelone na horizontu. Kada se na horizontu zajedno sa zastavom pojavi zgrada Torre Agbar, najviša zgrada u Španjolskoj koju je projektirao Jean Nouvel, stvara jasan komentar protiv trivijalizacije grada u smislu Ikoničkog grada, a u korist pojačavanja njegove funkcije kao mjesta gdje se stvaraju i artikuliraju zajednice: demokratizirajmo demokraciju!
 
Osim toga, izložba pribjegava jednoj specifičnoj izložbi odnosno izložbenom postavu. To je rekonstrukcija legendarne izložbe Über die moderne Art zu leben (O modernom načinu života) koji je Michael Fehr u suradnji s Diethelmom Kochom postavio u Muzeju Bochum 1977. Godine. Rekonstrukcija je nastavak izložbe Umbau der Stadt: Beispiel Bochum (Rekonstrukcija grada: primjer Bochum) koju su isti autroi postavili u Muzeju Bochum 1975. Uzimajući grad Bochum kao primjer, autori su kritički preispitali posljedice “segregacije“ korištenja urbanih površina – za rad, život, kupovinu i odmor. Izložba Uber die modern Stadt nadišla je kontekst samog Bochuma. Cilj obje izložbe bio je postaviti teoretski utemeljenu platformu za brojne lokalne građanske inicijative koje su tada bile aktualne te muzej pretvoriti u prostor aktualnog društvenog diskursa. Politički gledano, druga je izložba postavljena u najgorem mogućem trenutku – dva dana nakon otvorenja otmica Hannsa-Martina Schleyera označila je početak tzv. Njemačke jeseni.
 
Gostovanje u Rijeci do 30. travnja, potvrđuje aktualnost teme, gdje svaki novi kontekst donosi slične i jednako važne sveobuhvatne promjene koje proizvode ekonomsko-socijalni tokovi unutar procesa svjetske urbanizacije. Serija fotografija pod nazivom 7km – polje čuda (2007.) ukrajinskog umjetnika Kirilla Golovchenka dokumentira trenutno najveći shopping centar u Europi koji se prostire na 70 hektara, a nalazi se sedam kilometara od Odesse, s najakumuliranijim neformalnim i nesigurnim oblicima poslovanja.

Uz navedene slučajeve, niz drugih radova najavljuje sukobe, ili dokumentarno-fiktivnim jezikom govori o suvremenim preraspodjelama u kojima se stanovnici suvremenih urbanih sredina, nalaze. Česte su teme interesne točke kapitala i sve izraženija klasna i rasna odvajanja.