Obilježavanje rođendana Ivana Kožarića

Što je to što povezuje Ivana Kožarića i belgijskog umjetnika Vaasta Colsona? Poput Ivana Kožarića, ni Vaast Colson svoje djelovanje ne sputava ograničenjima medija i stila. Koristi sve što u određenoj situaciji može zadovoljiti njegovu potrebu za stvaranjem. Premda je diplomirao slikarstvo na likovnoj akademiji u Antwerpenu, gdje je slikarstvo poslije neko vrijeme i predavao, slikarstvom se ne bavi. Izazov za njega predstavlja istraživanje granica slobode djelovanja kao i zauzimanje različitih pozicija u različitim okolnostima u kojima je uvijek naglasak na specifičnom mentalnom ili fizičkom procesu. Svojim instalacijama, crtežima, video radovima, fotografijama, happeninzima… suptilno propituje samu narav umjetnosti, pitanja reprezentacije, kada nešto postaje i prestaje biti umjetničkim djelom, dovodeći nerijetko svojim fluxusovskim strategijama do apsurda protokole umjetničkog sustava, ili pak parodirajući vlastitu ulogu u njemu. Predmete koje kao ready made koristi u procesualnim projektima - plastične kante, čepove šampanjca, kuhinjske krpe, zavjese s karnišom i sl. izlaže primjerice ('A Retrospective“, S.M.A.K., Ghent, 2004) kao 'rekvizite' ispitujući njihovu umjetničku opstojnost u novom kontekstu. Suradnja s drugim umjetnicima i kreativna interakcija s njima ili s njihovim djelima često su u fokusu njegova rada. 'Ono što sam zapazio već u prvom kontaktu s Kožarićevim djelima s kojima sam se prvi put susreo u muzeju MuHKA u Antwerpenu', svjedoči Vaast Colson „važnost je koju za njega ima ideja, dok istodobno nikad ne zanemaruje materijal, odnosno način na koji će ta ideja biti realizirana.“