U utorak, 14. lipnja, u 19 sati, u Galeriji Klovićevi dvori, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu dr. sc. Ante Rendić – Miočević održat će predavanje pod naslovom 'Zbirka kamenih spomenika Lavala Nugenta u Arheološkom muzeju u Zagrebu'. Riječ je o ciklusu predavanja uz izložbu 'Pompeji – život u sjeni Vezuva'.
vrijeme: 14.06.2011. u 19 sati
mjesto: Okto Film
Zauzimanjem Izidora Kršnjavog ondašnja hrvatska vlada je za Narodni muzej, odnosno za njegov Arheološki odjel, 1894. godine otkupila veliki dio zbirke atrheoloških predmeta koji su do tada bili u vlasništvu Arthura Nugenta, sina glasovitoga grofa i felmaršala Lavala Nugenta od Westmeatha, a bili su pohranjeni u kuli frankopanskog kaštela na Trsatu u Rijeci. U Zagreb je, prema nekim podatcima, tada pristiglo 86 sanduka prepunih spomenika koji su pripadali toj respektabilnoj zbirci.
Dio se odnosio na oslikane grčke vaze, a dio na različite kamene spomenike, skulpture, reljefe, natpise, dekorativnu plastiku i sl., od kojih su samo neki danas izloženi u zagrebačkom Arheološkome muzeju. Taj događaj daleko je odjeknuo jer su zanimanje za Nugentovu zbirku pokazivali neki od ondašnjih najvećih europskih muzejskih institucija.O tomu najbolje svjedoče riječi poznatog povjesničara Ferde Šišića, koje je svojedobno citirala i naša istaknuta arheologinja i povjesničarka umjetnosti Radmila Matejčić. Šišić je, naime, istaknuo da je .... "ova stečevina osobito digla cijenu našem muzeju, jer je sada, po svoj prilici, iza bečkog prvi muzej u monarhiji obzirom na kiparske radnje (...) I bečki i budimpeštanski muzeji nastojali su da je steknu, ali im nije uspjelo, pa stoga dvostruka hvala presvjetlog gosp. prestojnika dra. Izidora Kršnjavoga, što ju je pribavio za naš muzej."
Doista, brojem i kvalitetom pribavljenih spomenika Muzej je tada "iskočio" među sličnim ustanovama u ovim europskim prostorima. Ono što se u kontekstu izložbe o Pompejima čini osobito zanimljivim, s obzirom na činjenicu što je na zagrebačkoj izložbi i nekoliko izvanredno kvalitetnih primjeraka rimske figuralne plastike, je podatak da većina spomenika iz Nugentove zbirke potječe iz Minturna (Minturnae), grada koji se nalazio u blizini Napulja i Pompeja, na putu prema Rimu. Štoviše, neki spomenici iz Nugentove zbirke stanovito vrijeme bili su pohranjeni i restaurirani u Nacionalnom muzeju u Napulju, prije nego su bili preneseni u Veneciju i tamošnju palaču Pisani, a zatim na trsatsku Gradinu i naposljetku u Zagreb. Premda za to nema nikakvih osnova zanimljivo je spomenuti da je bilo i onih koji su posve nekritično navodili i mogućnost da su barem neki od Nugentovih spomenika podrijetlom iz Pompeja.
