'Nota mog života' – akademik Jakša Fiamengo

Jakša Fiamengo
pjesnik, novinar (Komiža, 26. studenoga 1946.)

Klasičnu gimnaziju polazio je u Splitu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1962. godine živi u Splitu, piše i objavljuje poeziju, eseje, kritike, scenarije. Radni vijek proveo je kao novinar i urednik u dnevniku Slobodna Dalmacija, a prvom zbirkom stihova javio se 1966. godine. »Fiamengo pripada krugu najistaknutijih recentnih hrvatskih pjesnika. Njegovu poeziju bitno određuje pripadnost mediteranskom prostornom i duhovnom ozračju. Za njegovo pjesništvo kritika ističe da se gotovo u cijelosti organizira u iščitavanju arhetipskih signala podneblja. U neprestanom kontaktu s krajolikom, u kojem je bitni znak more i njegovo mnogoznačje, pjesnik se iskazuje kao pažljivi motritelj i osluškivač njegovih vibracija, osobito onih duhovnih, temeljenih na nepresušnim tradicijskim izvorištima, trajnim inspiratorima Fiamengova poetskog iskaza. Njegova se poezija može označiti kao ustrajno ovremenjivanje prostora, odnosno oprostoravanje vremena u istoj svjetlosti mudre i tople ideje vječnog Sredozemlja.« (www.hr. wikipedia). Autor je više od trideset zbirki pjesma, a iznimno je popularan i znan kao autor šansona, balada i šlagera. Njegovi su stihovi dugi niz godina inspiracija hrvatskim skladateljima različitog opredjeljenja i stilske orijentacije. Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine (član Upravnog odbora) i Hrvatskog društva skladatelja (član Upravnog odbora),. Od svibnja 2008. ima status člana suradnika HAZU a od svibnja 2014. redoviti je član HAZU.

Nagrade i priznanja (izbor): Maslinov vijenac na manifestaciji Croatia rediviva u Selcima na Braču (1993.); Nagrada grada Splita (1997.); Nagrada grada Komiže (godišnja 1997., za životno djelo 2006.); Nagrada Vladimir Nazor za književnost (1998.); Plaketa Vladimir Nazor, Postire na Braču (1998.); Plaketa Hanibal Lucić na međunarodnim Sonetnim danima, Hvar (2001.); Diskografska nagrada Porin za najbolju folklornu pjesmu Neću ja u švore skladatelja B. Starca (2002.); Nagrada Županije splitsko-dalmatinske (2005.); Statua Mila Gojsalić, Dani Mile Gojsalić, Kostanje (2005.); Plaketa Festivala dalmatinskih klapa u Omišu (najviše festivalsko odličje, 2005.); Medalja grada Splita (2006.); Plaketa Dobrojutro more, za izniman doprinos hrvatskoj književnosti, Podstrana kod Splita (2006.); Statua Šansonijer, za unapređenje dalmatinske šansone, Festival dalmatinske šansone, Šibenik (2006.); Diskografska nagrada Porin za najbolju folklornu pjesmu U zemlju latinsku (kad je parti dida) skladatelja K. Magdića u izvedbi Klape Dišpet (2007.); Nagrada Plavo pero za poticanje, jačanje i očuvanje svijesti o vrijednostima mora, hrvatskog Jadrana posebice (SSM Ltd, 2008.); Nagrada za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, direkcija Piano–Festival, Split (2008.); Nagrada Tin Ujević Društva hrvatskih književnika za Jeku, pjesničku knjigu godine (2010.); Nagrada Josip Sever, Jutra poezije, Zagreb (2010.); Povelja Visoka žuta žita za sveukupni književni opus i trajni doprinos hrvatskoj književnosti, Drenovci (2012.); Nagrada Joško Kulušić Slobodne Dalmacije, za životno djelo u području novinarstva (2014.). Godine 2014. imenovan je počasnim građaninom općine Šolta – Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.). Opširnije

O ciklusu Nota mog života