mjesto: Novi Sad; Srbsko narodno pozorište, Pozorišni trg 1
Nastanak suvremenog plesa i njegovih ranih tehnika povijesno je vezan za teorije geste, prvenstveno iz utjecajnih učenja o tehnikama govorništva i retorici Francoisa Delsartea. S posebnim fokusom na njegovu pomnu analitiku prirodnosti i arificijelnosti u pokretu, prije svega u govorništvu, ali i glumi zabranjenu paralelnu gestu, u ovoj koreografskoj studiji zanima nas pomak plesa od retoričke geste u proceduralnu retoriku, odnos između 'govora' i uvjeravanja u plesu te njegove temeljne oprečnosti spram prirodnosti koja je u plesu zamijenila ideologiju lakoće iz baleta.
Krenuvši od 'slike' u podnaslovu parafraziranog Beuysovog antologijskog performansa, zanima nas kako ples izgleda ne iz perspektive gledatelja ili izvođača nego svih povućenih objekata čija 'prirodna' mrtvost uvijek povlači tijelo iz svijeta živih u crnu kutiju nemrtvih.
Kompozicija i modulacije: Nikolina Pristaš
Bilješke i blackboxing: Goran Sergej Pristaš
Dizajn zvuka: Jasmin Dasović
Dizajn svjetla: Alan Vukelić
Dizajn kostima: Silvio Vujičić
Zec: Ana Ogrizović
Tehnička podrška: Marcell Mars
Spekulativna dimenzija: Pravdan Devlahović, Ana Kreitmeyer, Ivana Ivković, Tomislav Medak, Zrinka Uzbinec Producent: Lovro Rumiha
Poluinspirirano radovima: Josepha Beuysa, Francoisa Delsartea, Franza Kafke, Stevena Shavira, Brune Latoura i Grahama Harmana
Nikolina Pristaš iz BADco. u Novom Sadu danas, 6. listopada održati će jednodnevnu radionicu temeljenu na principima
Whatever Dance Toolboxa.
Whatever Dance Toolbox je u svijetu jedinstvena elektronska alatka koja u relaciji između korisnika i softverski obrađene video projekcije uvodi, kako neprofesionalnog interesenta za ples, tako i naprednog profesionalca u razumijevanje, proširenje polja istraživanja, razvoja i analize plesnog materijala na radu u plesnom studiju, ali i svakodnevnom laičkom bavljenju plesom. WDT je interaktivno ogledalo za analizu pokreta i plesa; softveri se koriste kao poveznica između kamere koja snima pokret u stvarnom vremenu, kompjutora i projektora, a plesač tijekom probe može manipulirati sliku pokreta i time dobiti 'ogledalo' koje mu odašilje kvalitete koje on sam svojim kretanjem još de facto nije proizveo.
