U Školici Muzeja suvremene umjetnosti, u petak, 13. prosinca, od 10 sati, održava se kolokvij: (Ne)vjerodostojni dokumenti. Intermedijalni prostori W.G.Sebalda.
vrijeme: 13.12.2013.
mjesto: Zagreb; Muzej suvremene umjetnosti, Avenija Dubrovnik 17
Kolokvij uključuje Izlaganje o ulozi fotografija, melankolije, svjedočenja, kulture pamćenja, povijesti kao zaborava i destrukcije, inspirirana djelima njemačkog književnika W.G. Sebalda (1944. – 2001.) te projekciju dokumentarnog filma Patience (After Sebald) snimljenog prema motivma iz Saturnovih prstena.
Djela W. G. Sebalda već puna dva desetljeća privlače pozornost čitatelja različitih profila i interesa. Ona su se pokazala višestruko poticajna u razmatranjima prethodno slabije zastupljenih intermedijalnih pripovjednih tehnika, mehanizama međugeneracijskog prijenosa pamćenja i kulture pamćenja, sposobnosti slika da se odupiru svojoj povijesnoj deaktualizaciji i padu u (nepovratan) zaborav. Posrijedi je, općenito govoreći, odnos tekstualnog i slikovnog, dokumentarnog i fikcionalnog. Kolokvij (Ne)vjerodostojni dokumenti. Intermedijalni prostori W. G. Sebalda iz tog će razloga okupiti povjesničare umjetnosti i književne teoretičare s ciljem raspravljanja o navedenim izazovima i ujedno biti svojevrstan priključak na još donedavno vrlo živa i plodna istraživanja Zagrebačke škole intermedijalnosti i intertekstualnosti koja su na istim poslovima (Pojmovnik ruske avangarde, Intertekstualnost & intermedijalnost) uspješno okupljala hrvatske i europske stručnjake te stjecala prepoznatljivost u međunarodnim razmjerima. Povijesni se kontekst, naravno, u međuvremenu promijenio pa otuda i dodatan povod ovome kolokviju.
Kolokvij je posebno zaokupljen slikom (post)moderne povijesti i kulture kod W. G. Sebalda te njegovom inačicom intermedijalnog umjetničkog djela za koju dio kritičke recepcije rabi oznaku photo-fiction ili récit-photo. Između ta dva aspekta, vjerujemo, mogu se uspostaviti određene poveznice. Povijest nalazi put u Sebaldova djela u vidu melankoličnog pogleda, nekoga tko na svijet kojim je okružen gleda kao na nakupinu ruševina i fragmenata izloženih trajnim procesima razaranja, osipanja i erozije, nekoga tko 'uspijeva prisvojiti svoj objekt jedino u mjeri u kojoj potvrđuje njegov gubitak' (G. Agamben). Otuda i potreba za (fotografski vjerodostojnim) dokumentiranjem predmeta, osoba, događaja i situacija, pronalaženje dokaza postojanja nekog (prethodnog) poželjnijeg i uljuđenijeg stanja stvari, ali isto tako i potreba za posve neizvjesnim 'hodočašćem', tj. kretanjem prema mjestu 'ozdravljenja, odrješenje ili samospoznaje'.
To je 'hodočašće' neizvjesno u nekoliko smislova i zapreke na njegovu su putu mnogovrsne. Tamo gdje nije na djelu kakva obiteljska zavjera šutnje ili obuhvatnije zatajeni dijelovi prošlosti (brutalnost kolonijalne politike, Holokaust, “zračni rat” protiv Hitlerove Njemačke), Sebaldov promatrač povijesti učestalo se suočava s time da 'vjerojatno želi biti na mjestu na kojemu mu je svijet iza leđa, a pred njime nema ničega osim praznine'. Od nekadašnjih golemih i naizgled neiscrpnih prirodnih bogatstava, preko noći sagrađenih palača kakve 'ni Coleridge u opijumskom polusnu ne bi bio kadar zamisliti' te ideje nezaustavljivog prosperiteta preostalo je vrlo malo, ponajviše sjećanja. Sebaldova djela prožeta su heterogenim Bildmaterialom stavljenim u funkciju 'učinka zbiljskog' (R. Barthes). Međutim, Sebald nema ambiciju slijediti historiografski ideal utvrđivanja jednom i za svagda kolektivno važeće istine – 'onako kako je doista bilo' (L. Ranke).
Fotografija je možda manje podložna postupcima krivotvorenja, uljepšavanja (ili nagrđivanja) kao i arbitrarnim stilizacijama i uokvirivanjima, ali jednačenje fotografskog prikaza s povijesnom istinom ne može uživati bezrezervno jamstvo. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog toga što mora računati na nepouzdano ljudsko sjećanje svojih vlasnika, ponekad i na zloupotrebe. Otuda i Sebaldovo nastojanje da im ne pridaje teret dokazivanja istine; njima je, namjesto toga, dodijeljen nešto prizemljeniji status (ne)vjerodostojnih dokumenata.
Kolokvij započinje predavanjem gošće kolokvija Muriel Pic, znanstvenice na sveučilištu Neuchâtel, autorice knjige W.G. Sebaldu, L'image papillon (2009)., a završava projekcijom filma Granta Geeja Patience/After Sebald.
Autor koncepcije: Ivan Molek
Kustosica: Radmila Iva Janković
Sudionici: Tomislav Brlek, Radmila Iva Janković, Tatjana Jukić, Renata Jambrešić Kirin, Leonida Kovač, Aleksandar Mijatović, Ivan Molek, Žarko Paić, Ana Peraica, Muriel Pic.
Program kolokvija
