Knjiga je prikaz tendencija na hrvatskoj arhitektonskoj sceni od 1990. do danas, donesen kroz prizmu najznačajnijih nacionalnih arhitektonskih nagrada: godišnjih nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata te nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu i urbanizam koju dodijeljuje Ministarstvo kulture RH.
mjesto: Zagreb
U knjizi su na 448 stranica sa preko 650 fotografija predstavljena 84 arhitektonska projekta nagrađena nagradama Udruženja hrvatskih arhitekata: Viktor Kovačić, Drago Galić, Bernardo Bernardi te nagradom RH Vladimir Nazor.
Knjiga je ujedno i prigoda za ponovni osvrt na nagrađenu arhitekturu, ali i na zbivanja na arhitektonskoj i kulturnoj sceni u proteklih dvadesetak godina. Ta kretanja su rekonstruirana kroz pregled najvažnijih događaja na arhitektonskoj sceni u posljednih dvadeset godina odabranih iz časopisa Čovjek i prostor te kroz razgovore sa predstavnicima stručnih tijela UHA-e koja su odlučivala o dodjeli nagrada.
Iz uvodnog teksta Maroja Mrduljaša:
'Ova publikacija, začeta i ostvarena zahvaljujući ideji, inicijativi i entuzijazmu arhitekta i fotografa Miljenka Benfesta Bernia, urednički je oblikovana kao 'nulti stupanj pisma', kao sasvim neutralan prikaz tendencija na hrvatskoj arhitektonskoj sceni od 1990. do danas, donesen kroz prizmu najznačajnijih nacionalnih arhitektonskih nagrada: godišnjih nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata te nagrade Vladimir Nazor za arhitekturu Ministarstva kulture RH.
U publikaciji nema niti naknadne valorizacije, niti kritičke sinteze tog perioda, a sav govor o arhitekturi prepušten je samim nositeljima procedure dodjeljivanja nagrada i rada na razvoju arhitektonske 'struke'. Reproducirana su (ponekad skraćena) izvorna mišljenja i tekstovi o nagrađenim projektima, a kroz razgovore s voditeljima Stručnoga savjeta Udruženja hrvatskih arhitekata nastojalo se podsjetiti na najvažnija događanja u određenom periodu, naznačiti mijene u stanju i poziciji arhitektonske struke, opisati različite vrijednosti koje bi arhitektura trebala njegovati, te prenijeti stavove koje zastupa generacijski široki presjek sugovornika. Kroz te razgovore o različitim pitanjima arhitekture, knjiga je sadržajno aktualizirana i heterogena, no i dalje koncepcijski neutralna. Naime i izbor prikazanih projekata, kao i izbor sugovornika, jednostavno su reproducirani iz odluka koje su posljedica rada i dinamike Udruženja hrvatskih arhitekata, organizacije kojoj je povjerena briga za napredak i afirmaciju arhitekture, kako kroz uže 'strukovno', tako i kroz društveno djelovanje.
Iz tog razloga, publikacija je u prvom redu kronika ili panorama valorizacije arhitektonskih realizacija koje su objašnjene govorom protagonista delegiranih od same arhitektonske zajednice za rad na 'arhitektonskoj stručnosti'.I početak te kronologije – 1990. godina – odabran je bez posebne pretenzije. Ta se godina preklapa sa začetkom samostalne Hrvatske, no ta činjenica nije bila presudni ili jedini činitelj prilikom postavljanja vremenskog obuhvata knjige. Naime procijenilo se da je period od 20 godina prikladan za kompiliranje panorame, bez pretenzije da se u samoj arhitekturi pronađe neki prijelomni trenutak što je bez pomne historiografske analize teško izvedivo. Ipak, tijekom posljednjih 20 godina promjene su bile znatne, brze, pa i dramatične, i to ne samo u lokalnom sociopolitičkom kontekstu, nego i u globalnim kretanjima što je činjenica koju više i ne treba podrobno objašnjavati.
Zajedničko djelovanje specifičnih lokalnih okolnosti i internacionalnih promjena u arhitekturi i društvu imali su znatnog utjecaja na ovdašnju arhitektonsku praksu, te na destabilizaciju i preispitivanje vrijednosnih sustava pa je period od 1990. do danas odista složen i bogat različitostima u mišljenjima i pristupima.'
Urednici i priređivači: Miljenko Bernfest, Maroje Mrduljaš, Jelenko Hercog, Ana Šilović
Autor fotografija: Miljenko Bernfest
Izdavači su: Udruženje hrvatskih arhitekata i Školska knjiga, Zagreb, 2011. (
uha.hr)
