vrijeme: 31.10.2011.
mjesto: Koprivnica
Prema odluci prosudbene komisije koju potpisuje Zdravko Seleš to je najbolja knjiga zavičajne tematike pristigle na natječaj za nagradu 'Fran Galović' a koju dodjeljuju Grad Koprivnica i Podravsko – prigorski ogranak Društva hrvatskih književnika.
Organizatori ovogodišnjeg festivala 'Galovićeva jesen' su Grad Koprivnica i Podravko-prigorski ogranak DHK, a održavao se pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture od 21. do 29. listopada, u Koprivnici i Peterancu. Ovo je bila 18. po redu Galovićeva jesen a koja se održava u spomen na književnika hrvatske moderne Frana Galovića (Peteranec, 20. srpnja 1887. - Mačva, 26.10. 1914.) koji je poginuo kao austrougarski vojnik u Prvom svjetskom ratu.
Od ove godine 'Galovićeva jesen' ima i obilježje internacionalnog festivala književnosti jer su uz suvremene hrvatske književnike sudjelovali i književnici iz Austrije, Njemačke, Mađarske, Bosne i Hercegovine i Vojvodine (Srbija).
Iz obrazloženja nagrade 'Fran Galović' za 2011.
Svijet Bauerova junaka, Lukijana, Lukana, ratnog siročeta, odraslog uz poočima i pomajku, koji tek kao mladić saznaje svoje pravo ime – Ludwig Bauer, i svoje porijeklo – njegovi su bili podunavski Nijemci, majka mu je umrla u logoru, a otac poginuo kao pripadnik SS-divizije Princ Eugen, zapravo i ne izgleda mračno kao Kafkin: on se, naime, ne predaje pred preprekama, nego traži svoj životni put, istovremeno pokušavajući osmisliti i svoj identitet.
Roman „Zavičaj, zaborav“ epskih je dimenzija i mnogo bi se toga o njemu još moglo i trebalo reći, ali nas je ovdje zanimala samo dimenzija zavičaja, koji je tema našeg natječaja, ali i provodni motiv Bauerova djela. Naznačili smo osnovnu liniju priče, za koju smatramo da je intrigantna i da je i osobna, ali i univerzalna priča o potrazi, iluzijama i varkama, nadanjima i razočaranjima, pojedincu i povijesti. Bauerova priča još je jednom progovorila o otuđenju suvremenoga čovjeka, o njegovoj bezzavičajnosti, ali je umjetnički čin na neki način ipak pobijedio zaborav: njegov je junak ipak našao zavičaj, onaj intimni zavičaj - osjećaj zavičaja u nama, pa bio to i samo taj tanašni i netvarni trag majčina glasa u sjećanju.
