Mitar Matić izlaže u Salonu Galić

Slikarstvo Mitra Matića zadržava se na pučini značenja, da parafraziram posljednju rečenicu predgovora koji sam napisao za njegovu izložbu, pred nekoliko mjeseci u zagrebačkoj Galeriji Matice hrvatske. Motivi brodova na njegovim velikim platnima koji se nejasno naziru na otvorenu moru gube se u koloristički naznačenim atmosferama koje stvara od jedne ili dvije boje (najčešće su to sutonski tonovi tamnocrvene i narančaste) nanesene gotovo pointilistički po površini platna što daje svakoj slici dojam zamućenosti.

Unatoč tome brodovi su prilično precizno naslikani, i kao takvi se razaznaju. Manipulacije intenzitetom narančaste i njezine primjene u ovog slikara, navele su autora ovih redaka da (povodom spomenute zagrebačke izložbe) dio njegova opusa usporedim s intenzivnocrvenim prikazom sutona na Vidovićevu Angelusu, a istim povodom kritičarka Vijenca uspoređuje ga s Rothkom. Boje djeluju gotovo zasljepljujuće na ovim platnima, posebice jer je riječ o kontrastima koji predstavljaju brodska svijetla u posebnim atmosferskim prilikama slabe vidljivosti kada se posebice ističu.


Zbog toga efekta svijetla se razlijevaju po površini mora, a zadivljuje i lakoća raspoznavanja njihovih kontura unatoč svim formalnim zamućenjima koja su proizvod i igre naslikanog svijetla i njegova odraza na treperavoj površini vode. Igra odraza na ovim platnima djeluje kao sigurna spoznaja u nesigurnom, nestabilnom, svijetu, nestalnom kao odraz na vodi. To podsjeća na stihove pjesme kineskog osmostoljetnog pjesnika Li Tai Poa u kojoj se paviljon od bijela i zelena porculana odrazuje na površini ribnjaka i: 'svi na glavi stoje' u tom odrazu. Meditativna atmosfera ove pjesme potaknuta je slikom prijatelja koji piju i pišu 'svi u svili', a ta uzvišena estetika jeste  i dojam koji daju ove slike.

'Zamućenje' na ovim slikama događa se ne samo na razini prikazanog svijeta. Značenja na čijoj se metaforičnoj 'pučini' zadržava flota brodova ovog slikara također su zamućena začudnim imenima koja imaju njegova platna. Ta imena su fragmenti rečenica, lišeni značenja izvan konteksta, a osim autorovih asocijacija nemaju jasnu i izravnu vezu s motivima naslikanima na njima. Efekt koji ima suočavanje gledatelja s ovako velikim platnom nakon početnog prepoznavanja jeste zapravo i naslov cijelog ciklusa: 'tumačenja nisu moguća'.

Motiv broda izraz je od davnina ljudske čežnje za putovanjima za bijegom 'bilo gdje izvan ovog svijeta', kako kaže Baudelaire u jednoj pjesmi u prozi. Bijeg je i osnovni motiv ovih ulja na platnu – bijeg od izravnosti, sugestivnosti, banalnosti svakodnevice. Estetska činjenica (prije nego li misaona) s kojom nas suočavaju djeluje upravo na naš, nazovimo ga tako ovom prilikom, 'instinkt za čežnjom', misleći pri tome na čovjeku urođeno nezadovoljstvo datim stanjem, stanje neprestane tjeskobe, koje je izvor svih otkrića: geografskih i znanstvenih. Uz estetski naglašenu komponentu ovih platana spomenuto poigravanje značenjima je još jedan odmak od očekivanog, stalnog, sigurnog – ono je svojevrsni intelektualni bijeg.đ

Na ovoj izložbi vidimo i jedno platno istog motiva slikano na svili. Na drugačijoj podlozi primjećujemo drugačije ponašanje boje, pa se svijetla s broda razlijevaju u po platnu u nizovima boje koja curi. Tamna pozadina ističe zelenkasto osvijetljeni brod, a svilena podloga, transparentnija od platna, omogućava i igru slike sa njezinom pozadinom, što nudi različite mogućnosti osvjetljivanja i različite senzacije. Fin i težak materijal svile kao da savršeno odgovara samom karakteru slikarstva Mitra Matića: ono je visoko estetizirano, a najveći užitak od njega dobivamo dok nam (poput svile kroz prste) klizi i izmiče našim umom. Feđa Gavrilović

Mitar Matić je rođen 1981. godine u Rijeci, slikarstvo je diplomirao u klasi profesora Gorkog Žuvele na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2005. godine. Od tada je sudjelovao na više skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a samostalno je izlagao u Splitu, Rijeci i Zagrebu. Živi i radi u Rijeci.