Michelangelo Pistoletto i Moio&Sivelli: Coast to Coast

Paolo Palminteri, Generalni konzul Italije u Rijeci u predgovoru kataloga izložbe kaže: 'Izložba nas želi potaknuti na razmišljanje o moru koje spaja gradove i narode, i to u jednom kritičnom trenutku kada upravo taj isti Mediteran predstavlja nepremostivu prepreku za ljude koji ga s vlastitim teretom patnje, nelagode i  težnjama nastoje prijeći stavljajući pred nacionalne zajednice - kao i onu međunarodnu - jedan uistinu dramatičan izazov.'

Izložbeni postav u riječkoj galeriji Kortil dijalog je između rada Michelangela Pistoletta i Moia & Sivellia: "umjetnika koji pripadaju različitim generacijama i koji interpretiraju istu temu, svaki svojim jezikom.


Michelangelo Pistoletto, glavni lik pokreta Arte povera, smatra da je Mediteranprostor koji je povijesno određen za dijalog i komunikaciju između naroda koji su međusobno udaljeni, ali koje veže zajedničko more, dok su Moio & Sivelli koncipirali svoj odnos s Jadranskim morem kroz putovanje, opisujući luke na njegovim obalama: Trst, Venecija, Ancona, Bari i Rijeka." (Ludovico Pratesi i Chiara Pirozzi, kustosi izložbe)

Michelangelo Pistoletto je rođen 1933. godine u Bielli. Počeo je izlagati 1955. godine, a1960. je održao svoju prvu samostalnu izložbu u galeriji Galatea u Torinu. Tijekom 1961. i 1962. godine izvodi rad Quadri specchianti (Reflektirajuća ogledala) u kojem se izravno uključuje publika kao i realna dimenzija vremena, rad kojim završavaju avangarde XX stoljeća. Ovim radovima Pistoletto ubrzo dostiže priznanje i slavu na svjetskoj razini, što mu omogućava, već šezdesetih godina, niz samostalnih izložbi u poznatim galerijama i muzejima Europe i SAD-a. Djelo Quadri specchianti predstavlja temelj njegovognaknadnog umjetničkog stvaralaštva i teoretskog razmišljanja. Od 1965. do 1966. kreiraniz djela pod nazivom Oggetti in meno, za koje se smatra da su osnova nastanka umjetničkog pokreta Arte Povera, u kojem Pistoletto ima glavnu ulogu. Od 1967. godine, ostvaruje izvan tradicionalnih izložbenih prostora, radove koji predstavljaju prve primjere „kreativne suradnje“ koju Pistoletto razvija kroz naredna desetljeća, povezujući umjetnike iz različitih disciplina i sve šire sektore društva.Između 1975. i 1976. održava u Galeriji Stein u Torinu ciklus dvanaest uzastopnih izložbi,Le Stanze (Sobe), slijede Anno Bianco (Bijela godina) (1989.) i Tartaruga Felice (Sretna kornjača) (1992.). Početkom osamdesetih stvorio je niz skulptura od tvrdog poliuretana, kasnije izvedenih u mramoru za samostalnu izložbu 1984. godine u Forte di Belvedere u Firenci. Od 1985. do 1989. kreirao je niz „mračnih“ svezaka pod nazivom Umjetnost turobnosti. Tijekom devedesetih godina, sa Progetto Arte (Projekt umjetnost) i djelovanjem u Bielli Cittadellarte-Fondazione Pistoletto i Universita delle Idee (Sveučilište ideja), postavlja umjetnost u aktivan društveni kontekst sa ciljem poticanja promjena u društvu. Godine 2003. dodijeljena mu je nagrada Leone d’Oro alla Carriera (Zlatni lav za životnodjelo) na Bijenalu u Veneciji. Godine 2004.Sveučilište u Torinu mu dodjeljuje počasni doktorat u političkim znanostima. Tom prilikom umjetnik najavljuje novu fazu svog rada, nazvanu Terzo Paradiso (Treći raj). 2007. godine u Jeruzalemu mu je dodijeljena nagrada Wolf Foundation Prize in Arts, “za životno djelo, kontinuiranukreativnost kao umjetnika, edukatora i poticatelja, čija je neumorna inteligencija stvorila takve oblike umjetnosti koji nagovještaju i doprinose novom shvaćanju svijeta”. 2010. godine objavio je esej Il Terzo Paradiso (Treći raj), koji je objavljen na talijanskom, engleskom, francuskom i njemačkom jeziku. 2011. godine imenovan je umjetničkim direktorom manifestacije L’art pour une re-evolution urbaine, Bordeaux2011. godinu. Godine 2012. promovira Rebirth-day, svjetski dan ponovnog rođenja, koji se slavi svake godine 21. prosinca, sa inicijativama širom svijeta. Godine 2013.u Muzeju Louvre u Parizu organizirana jenjegova samostalna izložba Michelangelo Pistoletto, annee un - le paradis sur terre. Iste godine u Tokiju mu je dodijeljena nagrada Praemium Imperiale za slikarstvo.

Luigi Moio (Napulj, 1975.) i Luca Sivelli (Napulj, 1974.) žive i rade u Napulju i Londonu. Njihovo traganje proizlazi iz stvaranja graničnih situacija kojima umjetnici ispituju percepciju i razine pažnje kojom promatrač ispravno očitava sliku. Like a seagull (Venezia, video still, Collezione Migliaccio-Balsamo, 2014) rad je dvosmislenih situacija koje tjeraju promatrača na dodatni napor, kroz kojeg postiže nova iznenađenje i neočekivane spoznaje prividnosti. Autori predaju Videoinstalacije i digitalne obrade slika pri Akademiji likovnih umjetnosti u Napulju. Neka od njihovih djela postavljena su na javnim mjestima, poput djela TIMELESS (2008.), na kolodvoru Mergelina podzemne željeznice Napulja, i GENIUS LOCI (2013.), pri luci Granatello u općini Portici (NA).Moio i Sivelli su 2015. godine sudjelovali na “Bienal del fin del mundo” na izložbi “Visionielettroniche” koju je priredio Alessandro Demma, (Argentina, Marde plata; Čile, Valparaiso; Italija, Venecija). Pozvani su da predstavljaju Italiju, videom “Roudabout”, na manifestaciji “The One Minutes”, kojeg je priredio IGAV i Alessandro Demma, 2012. godine, u sklopu Međunarodnog festivala televizije u Šangaju.