U četvrtak, 13. rujna, u maloj dvorani HGZ-a, s početkom u 12 sati, organizira se promocija monografije o velikoj hrvatskoj pijanistici Meliti Lorković (1907.-1987.), autora Radovana Lorkovića. Uz autora, o Meliti Lorković govorit će nakladnik Jakša Zlatar, kao i drugi gosti.
vrijeme: 13.09.2012. 12,00
mjesto: Zagreb; Mala dvorana HGZ-a, Gundulićeva 6
Autor monografije Radovan Lorković, ispričao je životnu priču o svojoj majci na 150 stranica podijeljenih u sedam poglavlja. Knjiga sadrži mnogobrojne fotografije, uglavnom iz obiteljskog albuma autora, fotokopije programa i kritika, popis repertoara te druge pomno odabrane dokumente. Svemu tome pridodan je i CD na kojemu Melita Lorković izvodi djela Frédérica Chopina.
'Melita Lorković (1907–1987), pijanistica, rođena u glazbenoj obitelji Pozajić; njezin brat Mladen bio je znameniti skladatelj, pijanist, pedagog, organizator, dirigent i glazbeni pisac. Studirala je kod Svetislava Stančića, Alfreda Cortota, Lazare Lévy-a, Yvonne Lefébure, Wande Landowske i Eduarda Steuermanna. Koncertnu djelatnost započela je nakon osnivanja obitelji i bila uvrštena među najveće pijaniste svoga vremena, uspoređivana s Emilom von Sauerom, Myrom Hess, Teresom Carreño i Dinu Lipattijem.
Koncertima u Skandinaviji, Njemačkoj, Austriji, Italiji i balkanskim zemljama, a kasnije i na drugim kontinentima, stekla je velik ugled opsegom repertoara, bogatom stilističkom karakterizacijom, snažnim i istančanim pijanističkim izrazom te iskrenošću, toplinom, jednostavnošću i dubinom tumačenja. Posebno treba istaknuti njezino zalaganje za suvremena glazbena djela, domaća i strana. Intenzivno se bavila i pedagoškim radom u Zagrebu, Beogradu, Kairu te ponovno u Zagrebu.
Karizmatična tumačenja velikih klavirskih koncerata Beethovena, Schumanna, Brahmsa, Chopina, Liszta, Čajkovskog, Rahmanjinova i Bartoka postavila su nova mjerila pijanizma u tadašnjoj Jugoslaviji i u svijetu. Brojne snimke tih izvedaba čekaju objavljivanje, a izdanja klavirske pedagoške literature, od Bacha do Chopina i Čajkovskog, kao i predavanja na radiju pripadaju jezgri hrvatske glazbene kulture. Njezin doživotni razvoj temeljio se na neutaživu interesu i studiju novih djela, jezika i literature.
Nezaboravna je kao izvođač solističkih večeri, s programima od Couperina i Scarlattija, preko Beethovenovih sonata, Chopinovih minijatura, Schumannova Carnavala i Kreisleriane, Lisztove Sonate u h-molu, do Skrjabinovih sonata, Musorgskijevih Slika s izložbe i Balakirjevog Islameya, Debussyjevih ciklusa, Papandopulove Sonatine, Kuncovih Nokturna i Tajčevićevih Balkanskih igara. Ostvarila je legendaran spoj inteligentnoga i nadahnutoga glazbenika, požrtvovnoga pedagoga (učenici Milko Kelemen i Milan Horvat), lijepe žene i predane majke.
Njezin je život bio ispunjen uspjesima, ali i tragikom progona u ratnim i poratnim prilikama, koje je svladavala velikom duševnom i fizičkom snagom te neovisnošću o autoritetima. Kontroverznost vremena u kojemu je živjela ne smije zasjeniti uspomenu na veliku glazbenicu Melitu Lorković i spoznaju da je ona bila prvi moderni hrvatski pijanist.' Radovan Lorković
