U zagrebačkoj Galeriji VN, u četvrtak, 5. srpnja, s početkom u 19 sati, otvara se izložba Martine Miholić pod nazivom 'Ispipavanje'. Izložba ostaje otvorena do 19. srpnja.
vrijeme: 05.07.2012. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija VN, Ilica 163a
Ispipavanje
vanjsko ispipavanje
1. Intervjui koje autorica provodi unutar kruga svojih prijateljica. Set postavljenih pitanja odnosi se na područje rodnih, spolnih, seksualnih i tjelesnih identiteta, ali i potencijalno vezanih mjesta traumi.
2. Transkript prikupljenih materijala.
3. Audio snimanje transkripata prikupljenih intervjua s kojima se dešava moment prenošenja identiteta. Sve prikupljene priče i anegdote autorica pretvara, preuzima tj. prepričava u prvom licu.
4. Postavljanje rada na vanjštinu galerije.
unutrašnje ispipavanje
1. Isti set pitanja iz prvoga djela autorica postavlja i samoj sebi.
2. Odgovore iznosi u društveno definiranim i uređenim mjernim jedinicama ili službenim i formalnim definicijama. Tim činom pokušava iscrtati, kodirati i formalno izmjeriti dio realnosti kojoj pripada ili s kojom ju se povezuje. Uključuje također komentare koji proizlaze iz neposrednog i subjektivnog iskustva.
3. Kao kontrast vanjskom zvučnom radu, kojim iznosi subjektivna no ne i vlastita iskustva, umjetnica nas kroz tekst u unutrašnjosti galerije postavlja pred svoju objektivno mjerenu i od drugih procjenjivanu subjektivnost. Autorica
Zadržavanje na riječima i njihovim ispodpovršinskim značenjima uvodi odnos gosta i domaćina u nove radove Martine Miholić. Instalacija se poigrava elementima dislokacije i diferencijacije slušanja, čujenja i hvatanja detalja putem osluškivanja riječi umjetnice koja pokušava potaknuti reagiranje kao ranjivost samu po sebi, ranjivost kao trenutak nesigurnosti u to što odgovoriti. Zvučni elementi involviraju posjetitelje stvarajući osjećaj istovremenosti u materijalnoj i teoretskoj akumulaciji različitih stajališta o identitetu. Narav pitanja služi kao aktivan domaćin u djelu Martine Miholić. Neposredan i u bliskoj vezi s promatračevim saznanjima, uvijek održava vremenski odmak između pitanja i istine unutar odgovora. U fiktivnom okruženju u kojem pitanja preuzimaju ulogu domaćina, a gledatelj gosta, cilja se na traumatične trenutke u pokušaju da se poveže s idejama individualnosti, identificiranja, čitljivosti unutar informacija, fragmentacije konteksta i umreženja publike.
Djela koja Martina Miholić izlaže lišena su ograđivanja u pojedinačnom volumenu prostora. Mogućnost prenošenja, prevođenja i gubljenja podataka dopušta djelu da poprimi prenosivu skulpturalnu odliku koja uvodi reagiranje posjetitelja kao dodatni element rada. Kompleksnost koju umjetnica tretira kao ulaz u područje taktičkog ispitivanja. Nevidljivi prag dopušta liku svjedoka da se zaigra, elementu izgrađene memorije da postane izmišljen, i transformaciju tjeskobnih gledatelja u sigurne promatrače. U trenutku kad ih se podvrgne preispitivanju, arhivi znanja se aktiviraju naglašavajući gledateljevu sposobnost izdvajanja memorije i reproduciranja njezine sputanosti u sadašnjost, koja dodaje pripovjedačku notu djelu Martine Miholić, i to takvu notu u kojoj bi se nit odgovora jedino mogla okončati u ovom neprekidnom nastavku narativa. Osobnom odlikom pitanja dominiraju ideje prisnosti, nesigurnosti i cenzure, koje stvaraju platformu za artikulaciju političnosti unutar konteksta izložbe. Areej Kaoud, London
Tijekom filmskog programa umjetničkog festivala dOCUMENTA (13), prikazan je film o Exotic Worldu. To je muzej koji se nalazi u Kaliforniji na lokaciji koja je nekad bila farma koza. U razgovoru poslije prikazivanja filma, Raimundas Malasauskas poslužio se sljedećim glagolom: Netko može burleskirati nešto. No što to zapravo znači? Burleskirati znači fokusirati pogled publike na sebe i voditi ga, manipulirati, iznenaditi, zastrašiti, pritom stvarajući ushit, smijeh i užitak.
Martina Miholić nije toliko zaokupljena neoburleskom koliko znakom otpora u smislu stvaranja užitka ili camp-a. Njezina djela pokušavaju postati platforme za autorefleksiju, u kojima su sudionici i ona sama pozvani progovoriti o svojim seksualnim i tjelesnim identitetima. U svom radu Martina ispituje sudionike o njihovim tjelesnim iskustvima, jamčeći anonimnost.
Upotrebljava tekstove kao vlastiti tekst, iskustvo i mišljenje pa oni prestaju biti samo hladni intimni detalji ostavljeni kao komentari na internetu ili poruke na forumima. Umjetnica radom afirmira i opunomoćuje sudionike da postanu subjektom njezinih umjetničkih radova kroz eksplicitni i ponekad neugodno svakodnevni sadržaj. Ovdje burleska ne služi kao aktivni posrednik. Ipak, postoji nešto osnažujuće u načinu na koji se sadržaj odgovora otkriva. Martinino djelo kao da je upravo to utjelovljenje, ispipavanje tuđih identiteta.
Martina Miholić je rođena 1981. u Zagrebu. Godine 2004. diplomirala je na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2011. magistrirala na Central Saint Martins College of Art and Design u Londonu. Od 2006. Djeluje unutar umjetničkog kolektiva Projekt 6. Iste godine postaje umjetnička ravnateljica Test!-a – Međunarodni festival studentskog kazališta i multimedije, koji vodi do 2010. U projektima se koristi metodom osobnog ogoljavanja i dekonstrukcijom pozicije subjekta kako bi tematizirala načine stvaranja stereotipa, predrasuda i komunikacijskih čvorišta. Zanima ju analitički pristup rekreiranju vlastitog identiteta, njegova konfrontacija i refleksija u nikada statičnom društvenom okruženju. Na taj način stvara platformu za preispitivanje sistema, jezika i kodova kojima definiramo vlastiti ili tuđi identitet. Do sada je izlagala na tri samostalne i nizu skupnih izložbi u Hrvatskoj, Srbiji, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji.
