Izložbu Miljenka Stančića (1926. - 1977.) pod nazivom 'Magični šapat', postavljenu u galerijskom prostoru Stare gradske vijećnice u Splitu, moguće je razgledati još do 15. rujna. Izloženo je sveukupno 36 slika, koja spadaju među najvrednija ostvarenja u bogatom opusu Miljenka Stančića.
mjesto: Split; Stara gradska vijećnica
Na izložbi su predstavljena djela iz privatnih kolekcija obitelji Stančić, kolekcije Horvat, kolekcije Vugrinec, obitelji Lojen, kao i fundusa Zagrebačke banke d.d. i Zbirke Miljenka Stančića Grada Varaždina. Posebnost ove izložbe je u tome što će konzumentima kulture i ljubiteljima Stančićevog opusa, kao i svim ostalim interesentima, biti prezentirana djela ovog varaždinskog slikara.
Do 1967.godine, kada se Miljenko Stančić samostalnom izložbom prvi puta predstavio splitskoj publici, njegove slike proputovale su gotovo cijeli svijet, a brojne od njih, svojim specifičnim osobnim likovnim izričajem, osvojile su ljubitelje umjetnosti i zauvijek ostale razasute po svim kontinentima. Za ovu splitsku izložbu, prikupili smo samo nekoliko od mnogobrojnih kolekcija Stančićevih slika s područja sjeverozapadne Hrvatske, predstavivši njegov opus od 1954. do 1973. godine, dakle zaokruživši gotovo cjelokupni umjetnikov likovni opus.
Tijekom svoga prekratkoga života (1926. – 1977.g.), umjetnik je neiscrpnom, silovitom energijom ostvarivao svoj osebujni, 'stančićevski' stil, objedinjujući metaforiku nadrealizma s magičnim i metafizičkim elementima, kombiniranih sa simbolikom, a sve to uspješno povezujući baroknim tonskim valeurima s materičnošću enformela. Na izložbi su zastupljene gotovo sve tematske cjeline iz bogatog umjetnikova opusa, a neke od njih postale su mu opsesija još od najranijih pa sve do zrelih ostvarenja. Ovdje svakako pripada motiv rodnoga grada Varaždina, koji je bio temeljno nadahnuće mnogih Stančićevih nostalgičnih, harmoničnih geometrijskih kompozicija oblivenih suptilnim, magličastim, sutonskim magičnim svjetlom.
Česti su intimistički interieuri s melankoličnim figurama, prigušenim toplim tonovima, iracionalnim svjetlom, metafizičnom atmosferom ispunjenom tišinom. Slijede teme bezazlenih Dječjih igara, s nejakom djecom voštanih vjeđa, zatim motiv Poklada, s malim maskiranim prosjacima i okrunjenom djecom, nadstvarni i sanjarski Kartaši u prnjama… U praznim sobama, kod stolova bez nogu, prekrivenih bijelim platnom, miruju fragilni, prozračni, nježni i svetački likovi vitkih žena… Uz prazne stolove sjede bohemske grupe, s nijemom gitarom bez žica, obavijene tišinom… Nastaje ciklus dirljivih, zagonetnih Ljubavnika, zagrljenih i lijepih ali sakatih, hladnih trupla obavijenih snohvaticom, dubokom šutnjom i samoćom… Pratimo motive s željezničkog kolodvora zavijenih u maglu i paru, s grupama mrkih i teških ljudskih figura…
U idealnim i stvarnim autobiografskim, obiteljskim genre- scenama, šetnjama uz prugu, levitacijama nad Starim gradom, pojavljuju se mali Miljenko i njegov imaginarni brat. Započinje ciklus osamljenog, neobičnog Dječaka, malog bića u kojem prebiva žudnja za opstankom, preporodom i obnovom… Na simboličan način, motiv odlaska djeteta predskazuje i skori odlazak slikara. Zbilo se to 13. svibnja 1977. godine u 51 godini umjetnikova života.
No ostale su nam Stančićeve slike, sa kojih prisluškujemo šapat koji niče iz najdublje dubine umjetnikova bića, a koji nam je on prenio sa čarolijom svoje čudesne palete. Lidija Plavec Butković
