U Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji, u četvrtak, 14. lipnja, otvara se izložba pod nazivom: ’The questions of self-organisation and collaboration'. Izložba će mapirati, dokumentirati i arhivirati međunarodne aktivnosti suvremene kolaborativne prakse nezavisnih kulturnih inicijativa i organizacija u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji, a može se razgledati do 9. srpnja.
vrijeme: 14.06.2012.
mjesto: London, Velika Britanija; Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Velikoj Britaniji, 21 Conway Street
[BLOK] Lokalna baza za osvježavanje kulture / [ Kontejner] biro suvremene umjetničke prakse / WHW / DeLVe (Institute for Duration, Location and Variables) / LMU/ALU / Ozafin / Vizura – Aperta.
'Ova izložba prikazuje dokumentaciju različitih projekata i suradnji koje su inicirali nezavisni kustoski kolektivi iz Zagreba. Kako bi se suvremena umjetnička scena u Hrvatskoj uvodno predstavila u londonskoj publici, odlučili smo mapirati ovaj domaći, neinstitucionalni kulturni teren u trenutnom periodu normalizacije i tranzicije hrvatskog društva.
Planiramo koristiti skupljenu dokumentaciju kao poroznu platformu za reevaluaciju značenja i učinaka kustoskih praksi danas i u kontekstu hrvatskih osnovnih grupa kako bi naglasili njihov kolaborativni, efektivni i politički aspekt. Središnja premisa jest baviti se onim što se čini hitnim, a to su emancipatorski potencijali samoorganizacijskih inicijativa u stvaranju arene za kritičko mišljenje, ali ujedno i problematiziranje pitanja alternativne scene koja stvara svoj geto.
Kao takva, ova izložba funkcionira kao šifra za istraživanje samih načina pomoću kojih nove generacije umjetničkih praksi u Hrvatskoj stječu vizibilitet, akviziraju se i distribuiraju ovdje i u inozemstvu. Sama lokacija ovog izložbenog prostora olakšava nužnost razmatranja odnosa između centra i periferije; nastojeći izbjeći dihotomiju liberalnog kapitalizma Zapada i njegovog ustanovljenog institucionalnog i komercijalnog umjetničkog sektora i postkomunističkog, podinstitucionaliziranog Istoka.
Slično kao u drugim istočnoeuropskim zemljama, samoorganizirane aktivnosti u Hrvatskoj izrasle su u opoziciju, koja djeluje neizravno kao konkretna kritika aktivnosti i neaktivnosti nekoliko postojećih i službenih javnih institucija. Ova frustrirajuća situacija potaknula je nezavisni sektor da katalizira i kristalizira svoje ciljeve, da razvije intenzivne međunarodne kontakte, nove sadržaje i organizacijske moduse.
No ovaj oblik paralelnog funkcioniranja problematičan je kao doprinos normalizaciji, u smislu opasnosti da nezavisna kulturna scena funkcionira tek kao korektiv i testno područje za modele nužne za društvenu i političku ulogu kulturnih proizvođača u doticaju s publikom i transformiranju društva u cjelini.'
