Ljubomir Stahov jedan je od najintrigantnijih suvremenih hrvatskih umjetnika koji je svoje stvaralaštvo razvijao kao slikar i kao kipar. U oba medija realizirao je svoj prepoznatljivi likovni izraz izgrađen na postmodernističkim vrijednostima.
U ciklusu slika rađenih u minuloj godini za svoju samostalnu izložbu u Galeriji Forum (14 novih radova u tehnici ulja na platnu), autor je proširio svoj izraz novim simboličkim konotacijama. Koncipirao je novu temu naslovljenu 'Sjećanja' koja se izravno referira na prijašnja slikareva iskustva koja je sada još više otvorio izrazito kolorističkoj paleti. Ovaj ciklus stoga i nalazi svoje opravdanje i uporište u dosadašnjim slikarevim ostvarenjima na kojima je i napravio ovaj značajan likovni iskorak.
U ovoj novoj seriji slika poveznicu s prirodom Ljubomir Stahov intenzivnije i dublje otvara prema nepoznatom i tajanstvenom, metafizičkom prostoru. Naslovivši ciklus 'Sjećanja', slikar već samim nazivom nagoviješta da ovdje nije riječ o jednoj značenjskoj razini, već da je njegova temeljna značajka u višeslojnosti pojma u kojemu i nastojimo tražiti te vrijednosti u simboličkom, onostranom i iracionalnom, u poetskom i mističnom, te, nadasve, u njegovoj likovnoj izražajnosti.
Jedna od poveznica u slikarevim sjećanjima upućuje nas upravo prema stablima tematiziranim gotovo vivaldijevski kroz četiri godišnja doba. Zimski solsticij u čvrstim i gustim, smeđim, crnim, žutim okomicama kroz koje se probija hladno plavetnilo neba u mističnom svjetlu. Stablo je 'kadrirano' u jednom, nosivom elementu, u okomici debla, bez dekorativnog 'opisa' raskošne krošnje ili snažnog prodiranja korijenja u zemlju, dakle, bez dinamike rasta u oba smjera: visini i svjetlosti neba, dubini i tami zemlje.
U toj simboličkoj komponenti života amalgamirani su i daleki prostori i minuli događaji koje slikar projicira kroz fragmente sjećanja u kadru slike poentirajući ih u novom ciklusu prvenstveno kao nove likovne vrijednosti svojeg rukopisa.
