U utorak, 31. svibnja, u 19 sati, u Radničkoj galeriji u Zagrebu, otvara se izložba Lidije Šeler pod nazivom 'Petrichor - miris zemlje poslije kiše'. Izložba ostaje otvorena do 3. srpnja.
vrijeme: 31.05.2016.
mjesto: Zagreb; Radnička galerija, Radnička cesta 22
Slikarstvo Lidije Šeler u ovom trenutku ima jedinstvenu poziciju na hrvatskoj umjetničkoj sceni. Ono već godinama postoji i kontinuirano se razvija izvan svih trendova, kustoskih koncepcija i umjetničkih grupacija, daleko od buke mainstream tendencija. Pa iako među našim slikarima različitih generacija postoji uvjerljiva i prepoznatljiva linija tradicije gestualne i lirske apstrakcije – kao i različitih inačica apstraktnog i postapstraktnog ekspresionizma – svijet slika Lidije Šeler egzistira na savršeno balansiranoj ravnoteži mnogih pikturalnih utjecaja, kao i sinteze njezinih životnih iskustava.
(…) Lidijina sklonost putovanjima i upoznavanju drugih kultura produžetak je potrebe za percipiranjem višedimenzionalne stvarnosti, ali i jake sinestezijske kvalitete koja se osjeća u njezinom slikarstvu. Težnja reduciranju geste i boje u slikama nije ju odvela prema postkonceptualnim praksama, već ju je logično vodila prema tradiciji kaligrafije.
U ciklusu slikokolaža iz 2013. godine, možemo pratiti kako se umjetničino iskustvo o savršeno oblikovanom japanskom zen vrtu – koji je uvijek u stalnoj prijetnji od kiše, poplava, potresa, jakog vjetra ili tsunamija – transcendira u njezine crteže: oni postaju gotovo seizmički taktilni prema omjerima energije vjetra, kiše, zemlje i vode oko nas.
To je iznimno važan detalj za razumijevanje novog ciklusa slika, koji se u potpunosti referira na različite fenomene iz prirode. Novo slikarsko putovanje Lidije Šeler započelo je ovoga puta posjetom Muzeju Branly u Parizu, gdje je intenzivnije proučavala kulture dalekih Amerika, Azije, Afrike i Oceanije, čija su antropološka i duhovna ishodišta i danas vezana uz ideju šamanizma.
U šamanizmu naime postoje tri svijeta. Srednji je onaj koji živimo, donji svijet je dom tzv. zemaljskim anđelima, odnosno, duhovima životinja, biljaka i anorganskom svijetu poput kamenja, planina, minerala i kristala, vatri i vodi, energetski je neutralan i nema nikakve veze s našom zapadnjačkom idejom pakla. Gornji svijet je svijet iznad oblaka koji je dom arkanđela i anđela, bogova i božica, uzašlih duhovnih majstora. Međutim, uz procvat New Age- a u zapadnoj kulturi previše smo usmjereni na taj gornji svijet, što je dovelo do neravnoteže u našem energetskom tijelu.2 Povezivanje s donjim svijetom omogućava nam podršku, ostvarivanje ideja i želja te lakši život, a veza s gornjim svijetom daje nam neograničenu mudrost i vodstvo. Oba svijeta važna su za naše zdravlje i blagostanje, a mi smo tu da među njima uspostavimo ravnotežu.
To je upravo ono čime se u novom ciklusu slika mističnog naziva „Petrichor“3 bavi Lidija Šeler. Njezin slikarski senzibilitet u potpunosti se povezao s navedenim kompleksnim antropokulturološkim nasljeđem, ostavši, međutim, iznimno visoko po pitanju kvalitete i invencije apstraktne matrice slike. (..) Iva Körbler
