Lidija Laforest - Retrospektiva

'Zaigrana i slobodnog duha Lidija Laforest nije sustavno izgrađivala individualni autorski opus, ali je čitavo vrijeme ostavljala tragove neiskvarene kreativnosti, koji pred nas postavljaju zadaću historizacije. A koliko god samozatajno ili jednostavno samodovoljno njezino djelo bilo, nipošto ne znači da se odvijalo izvan prostora i vremena. Kao pitomkinja primijenjene akademije Lidija je dobila najnekonvencionalnije, metodički i idejno najprogresivnije obrazovanje koje se u tom trenutku, ali i dugo nakon njega, moglo steći na području likovnosti i umjetnosti. Impostirana na tekovine široko shvaćenog modernizma i obučena za neposredno koristan društveni rad, Lidija je u nastavku radnoga vijeka slobodno prakticirala znanja stečena na Akademiji, ostajući otvorena za nove impulse što su stizali iz smjerova koji nisu bili nužno vizualno-umjetničke provenijencije, ali s kojima je indirektno korespondirao njezin rad.

Umjetničke paradigme koje su se događale u međuvremenu nikada nije smatrala svojima, ali niti konkurentskim; slobodoumna po naravi, instinktivno je pratila ritam vremena, mijenjajući se u mjeri koja nije sputavala njezinu potrebu za lakoćom i emotivnom prisnošću izražavanja. Izolirano u vremenskoj kapsuli, njezino djelo je stiglo do nas danas; gotovo nedirnuto recepcijom, trajalo je u, od povijesnog vremena zaštićenim uvjetima autoričine privatnosti, sačuvavši autentičnu pripadnost razdoblju koje je već odavno dio muzejskih zbirki. Njezino ime u njemu već ima svoje mjesto, a valja mu napokon pridružiti i djelo koje u svojoj krhkoj ljušturi čuva neprijepornu kreativnu snagu.' Ivana Mance, iz predgovora