Riječ je o velikom doprinosu teoriji i povijesti moderne umjetnosti, uključujući i hrvatske moderne umjetnosti. Osnovno je pitanje zašto su sredinom dvadesetog stoljeća takozvani samoreprezentacijski opusi, ili jednostavnije, autoportreti umjetnica, marginalizirani ili čak izbrisani iz povijesti moderne umjetnosti.
vrijeme: 09.06.2011.
Teorijski postupak Leonide Kovač je analiza diskurzivne prakse kojima su bile predmetom umjetnice Nasta Rojc, Romaine Brooks, Claude Cahun, Hannah Hoech a i posve aktualne kao što su Orshi Drozdik i Katarzyna Kozyra.
O autorici
Dr. sc. Leonida Kovač diplomirala je arheologiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1986. godine. Na istom je fakultetu magistrirala 1991. godine, 2007. godine doktorirala iz teme iz područja povijesti umjetnosti - humanističkih znanosti. Od 1987. do 1993. godine radi kao konzervatorica u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Od 1993. godine zaposlena je kao viša kustosica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Autorica je nekoliko međunarodnih izložbi, te brojnih izložbi hrvatskih suvremenih umjetnika i umjetnica. 2002. godine bila je izbornica i kustosica hrvatskog paviljona na Biennalu u Sao Paolu, a 2003. godine na venecijanskom Biennalu. Od 2002. do 2005. godine bila je potpredsjednica Međunarodne udruge kritičara umjetnosti AICA sa sjedištem u Parizu. Od 2006. godine predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Objavila je sljedeće knjige:
- "Konteksti, Meandar, Zagreb, 1997.
- "Kodovi identiteta", Meandar, Zagreb, 2001.
- "Edita Schubert", Horetzky, Zagreb, 2001.
- "Relacionirane stvarnosti", Meandar, Zagreb, 2007.
- "Anonimalia. Normativni diskurzi i samoreprezentacija umjetnica 20.stoljeća", Izdanja Antibarbarus, 2010.
(Izvor: mvinfo.hr)
