Kuća: Ksenija Turčić

Rad/izložba Kuća zagrebačke umjetnice Ksenije Turčić specifična je rekonstrukcija stvarnog tragičnog događaja iz njezina susjedstva. U obiteljskoj kući s više stanara, novi, nedavno pristigli, ubrzo su, potisnuvši starosjedioce, zadominirali prostorom, što je rezultiralo sukobom dviju žena, odnosno samoubojstvom jedne od njih. Taj slučaj iz 'novog' grada nije neka iznimka u mreži poremećenih odnosa egzistencijalno ugroženih ljudi domaćeg podneblja. Ljudi koji dijele jednako teške sudbine prisiljeni su, čini se, na borbu za prostor i preživljavanje, pri čemu netrpeljivost i agresija potiskuju osjećaj solidarnosti i empatije.

Umjetnica koja je iz svog rakursa svjedočila detalje konkretnog događaja ne insistira na njegovoj posebnosti i profanoj kurioznosti. Izbjegavajući trivijalnu deskripciju, kao i opredjeljivanje za neku od strana, ona ga koristi tek kao povod za prostorno multimedijsko djelo sublimirane naracije. Mini-rašomonskim fiktivnim iskazima dviju anonimnih protagonistica, u obliku teksta koji je ujedno i protežni plastički element izložbe, autorica dodaje i posne, rudimentarne videosnimke interijera i eksterijera kuće sa statičnim ili minimalno promjenljivim, monotono repetiranim kadrovima, uz diskretnu mjestimičnu uporabu digitalne animacije.

Zapravo, riječ je o tekstualno/vizualnim naznakama, aluzijama na događaj koji nam nije do kraja razjašnjen, no informativnije od iscrpnog narativa jest ozračje slutnje, tjeskobe i mučnine koje naplavljuje prostor Galerije. Konkretan povod autorica je tako transformirala u univerzalnu priču i osjećaj koji smo - kao tamni dio vlastite svakodnevice - više našom utrobom nego racionalnim aparatom, svi u stanju doživjeti.
 
I ovim svojim radom/izložbom Ksenija Turčić demonstrira sposobnost animacije galerijskog prostora koji jednostavnim sredstvima pretvara u primjeren poligon za novi sadržaj, za prikaz drugog prostora. Pritom, ne samo da zna sačuvati autonomiju zatečenog ambijenta nego, štoviše, uspjeva animirati neke njegove dosad manje uočljive dimenzije. A.M.

Ksenija Turčić rođena je u Zagrebu 1963. godine. Diplomirala je slikarstvo na ALU Zagreb 1987., u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. Od 2010. godine zaposlena je na Slikarskom odsjeku ALU Zagreb u zvanju docentice. Paralelno s bogatim pedagoškim iskustvom i izlagačkim djelovanjem stječe dodatna znanja na umjetničkom polju. Pohađala je specijalizaciju (Corso Superiore di Arte Visiva), pod vodstvom Josepha Kosutha (Como, Italia, 1995.), u organizaciji Fondazione Antonio Ratti. Studijski je boravila u Čemelicama u Češkoj Republici, 2000., gdje je realizirala projekte Skrivalište i Svjetlo i sjena. Iste godine u organizaciji District of Columbia Arts Center boravila je u Washingtonu DC, SAD. Tamo je realizirala projekt Istinite priče, održala predavanje te surađivala s umjetnicima iz Amerike i Europe. Godine 2001. boravila je na stipendiji u organizaciji Galerije Location One u New Yorku. Tim povodom realizirala je projekte Faza i Vijesti. Sudjelovala je u projektu Site-ation International Europe u sklopu kojeg ostvaruje radove Gdje? i Jelo. Radovi su bili prikazani na izložbi Sence in Place u Cardiffu u organizaciji University of Wales Institute Cardiff (2005.) Dobitnica je nekoliko nagrada: Grand Prixa 20. salona mladih, Zagreb (1988.), Nagrade Međunarodnog natječaja Artists against Hostility to Foreigners, Graz, Austria (1993.), Nagrade Umjetničkog festivala Mainz, Njemačka (1999.); Velike nagrade 5. zagorskog salona, Krapina (2000.), te Godišnje Vjesnikove nagrade za likovnu umjetnost 'Josip Račić', Zagreb (2001.).