Otvorenje izložbe Kristiana Kožula održat će se u petak, 19. svibnja, s početkom u 20 sati, u velikogoričkoj Galeriji Galženica. Izložba ostaje otvorena do 24. lipnja 2017.
vrijeme: 19.05.2017.
mjesto: Velika Gorica; Galerija Galženica, Trg Stjepana Radića 5
Kristian Kožul (München, 1975). Završio je Kunstakademie u Düsseldorfu (Njemačka). Izlagao je na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu (PSY1, New York, USA, 2005.; Criss-Cross, Museum of Contemporary Art, Zagreb, Croatia, 2007.; Boys Craft, Haifa Museum, Israel, 2008; Summer Camp, Exile, Berlin, 2010; Bandits, Pirates & Outlaws, Lost Coast Culture Machine, Fort Bragg, USA, 2010; B-B-B-BAD, Anna Kustera Gallery, New York, USA, 2011. i drugima). Među samostalnim izložbama treba istaknuti izložbe u Laubi (Zagreb), Muzeju za suvremenu umjetnost u Zagrebu, u Art Salonu (Celje, Slovenija), u Kibla Galeriji (Maribor, Slovenija), u Minoriten Galerien (Graz, Austria), u TZR Galeriji (Düsseldorf, Germany), u Anhava Galeriji (Helsinki, Finland), u Goff+Rosenthal Galeriji i u Pablo’s Birthday Galeriji (New York, USA). Od 2013. umjetnički surađuje s Damirom Žižićem. Živi i radi u Zagrebu.
''Nije prvi puta da se u svom radu Kristian Kožul kritički referira na društvene probleme, bilo da su oni obilježeni lokalnim osobitostima, bilo da su određeni globalizacijskim fenomenima. U tom povratku stvarnom - da parafraziram naslov knjige Hala Fostera – nakon nekoliko desetljeća zaokupljenosti općim pitanjima o prirodi umjetnosti i različitim žanrovskim formalizmima, Kožulova se pozicija u kontekstu hrvatske umjetničke scene, uz par umjetnica i umjetnika (Ines Krasić i Ivan Fijolić, primjerice), nametnula prilično jedinstvenom.(…) Na ovoj izložbi, Kožul se hvata u koštac s još jednim nositeljem društvenih napetosti. Riječ je o žrtvama masovnih ratnih zločina, odnosno žrtvama političkih sukoba koji od početka 20. stoljeća obilježavaju ne samo hrvatsko društvo, ili društva bivših jugoslavenskih republika, nego i pojedina društva Europe, Južne Amerike i Azije. Ako postoji slika koja je forenzičku antropologiju, jednu u osnovi opskurnu znanstvenu granu, prometnula u utjecajnu društvenu praksu, postoji li slika, ili bolje rečeno, postoje li slike koje predstavljaju opstrukciju forenzičkog procesa, sporadične ili stalne pokušaje političkih elita da ometu ili zaustave mukotrpno utvrđivanje istine o nestalim osobama? Ako je Helmerova fotografija obilježila znanstveni pristup političkim konfliktima u drugoj polovici 20. stoljeća, postoji li prikaz koji može označiti implikacije ulaska diletantizma i ostrašćenosti u to osjetljivo društveno polje? U forenzičkoj antropologiji nije riječ o tome da se iz utvrđivanja istine o ratnim i političkim zločinima isključe politički akteri. U normalnom forenzičkom procesu, politika nije isključena, već dolazi na početku ili na kraju procesa, odnosno djeluje na temelju i u skladu sa stručnim rezultatima koji se vode načelom vjerojatnosti. Što je vjerojatnoća veća, istina je izvjesnija. Štoviše, politika, kao i sudstvo, ističu Keenan i Weizman, djeluje upravo zato što apsolutna vjerojatnoća ne postoji. Politika leži u donošenju odluke o početku ili završetku procesa, a ne u manipulaciji dokazima, svjedocima ili kostima. Kožulova izložba pokušava, čini mi se, prikazati upravo tu manipulaciju, ponuditi sliku tog procesa u granicama svijeta umjetnosti i umjetničke instalacije kao žanra." (K. Štefančić)
Izložba je ostvarena sredstvima Grada Velike Gorice.
