Kreativna ekonomija i kultura / kolumna B. Cvjetičanin

Zarez / Kolumna / Kulturna politika

Kreativna ekonomija i kultura
Autorica: dr. sc. Biserka Cvjetičanin 

U vrijeme izlaska ovog broja Zareza, točnije od 21.-26. travnja 2012., u Dohi, Qatar, održava se trinaesto zasjedanje Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD XIII). Posljednji dan posvećen je politici u području kreativne ekonomije i razvoja (Policy Dialogue on Creative Economy and Development). Rasprava će se voditi o pitanjima uspostavljanja odgovarajućih politika za optimalno djelovanje kreativne ekonomije, te poticanja inovacija i kreativnog poslovanja koji bi pridonijeli, kako se navodi u programu UNCTAD-a, 'promicanju vibrantne kreativne ekonomije'.
 
Konvergencija kreativnosti, kulture i ekonomije

Više od jednog desetljeća pojam kreativne ekonomije intenzivno se uvodi u međunarodne razvojne strategije. Premda ga se najčešće opisuje kao sektor makroekonomije koji proizvodi dobra i usluge kojih proizvodnja zahtijeva kreativnost, taj se pojam različito razumije i tumači. U prvom izvještaju sa zasjedanja UNCTAD-a XII o kreativnoj ekonomiji koje je održano 2008. godine (Creative Economy Report 2008), naglašeno je da ne postoji jedinstvena definicija 'kreativne ekonomije' te da je riječ o pojmu u stalnoj mutaciji kojeg je temelj konvergencija kreativnosti, kulture i ekonomije. Prema UNCTAD-u, kreativna ekonomija generira zaposlenost, potiče inovaciju i trgovinsku razmjenu, pridonoseći, u isto vrijeme, socijalnoj koheziji, kulturnoj raznolikosti, ekološkoj održivosti. U središtu kreativne ekonomije su kreativne industrije.
 
Kreativni pojedinac, grad, klasa

Kreativna ekonomija zasniva se na novom načinu razmišljanja i djelovanja. Na prvom su mjestu nove ideje, a prvi je ulog, što nas podsjeća na T.S. Eliota, individualni talent (ili vještine). U razmjerno kratkom razdoblju od dvadesetak godina ubrzano su se odvijali transformacijski procesi i kretanja od postindustrijske ekonomije prema informacijskoj ekonomiji, zatim digitalnoj ekonomiji i ekonomiji znanja, sve do kreativne ekonomije koja će, prema mišljenju japanskog Marubeni Research Institute, Tokyo, biti 'dominantan ekonomski oblik u 21. stoljeću'. Kreativnu ekonomiju su iz različitih aspekata analizirali John Howkins (kreativni pojedinci), Charles Landry (kreativni gradovi), Richard Florida (kreativna klasa), David Throsby (kreativne industrije), Charles Leadbeater (moć inovacije i kreativnosti). Premda različitih pristupa, zajedničko im je inzistiranje na novom razvojnom modelu u čijem je središtu kreativnost koju posjeduju sva društva, svi narodi i sve zemlje, razvijene i u razvoju. To je ne-hijerarhijski, decentraliziran i multipolaran model u kojem, precizira Howkins, korisnik postaje kreator, inicijator novog ili drugačijeg proizvoda. Različito od prethodnih, u kreativnoj ekonomiji nije dovoljno spremiti, obraditi ili analizirati informacije, njih se mora na kreativan način transformirati u nešto novo i vrijedno.

Iz takvog shvaćanja krenula je i inicijativa Ujedinjenih naroda pod nazivom Kreativna Afrika (Creative Africa), kojoj je zadaća da istakne raznolikost afričkih kreativnih talenata, originalnost afričkih kreativnih dobara i veliki potencijal kreativne ekonomije za razvoj Afrike.
 
Kultura i kreativnost, pokretači inovativne Europe

Našoj sredini osobito je važan program Europske unije Kreativna Europa (Creative Europe) koji će obuhvatiti razdoblje 2014.-2020. i o kojem rasprave još traju. Program je fokusiran na ljudski kapital, razvoj vještina i mobilnosti, što je u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. Međutim, Kreativna Europa se prvenstveno zalaže za 'realnu ekonomsku korist', odnosno ekonomsku ulogu kreativnih industrija, a nedovoljno inzistira na socijalnoj dimenziji, na snazi stvaranja novih društvenih odnosa koji će motivirati ljude da koriste svoje sposobnosti i budu kreativni. Javnom interesu nije toliko važan ekonomski doprinos kreativnih industrija, već način na koji one podupiru i služe kulturnim ciljevima. U brojnim definicijama kreativnih industrija ne spominje se kultura, premda se u klasifikacijama kreativnih industrija nalaze gotovo isključivo kulturni sadržaji (kulturno nasljeđe, izvedbene umjetnosti, audiovizualni mediji, izdavaštvo, design, moda, arhitektura itd.). Tako, na primjer, Britanski Odjel za kulturu, medije i sport (DCMS) kreativne industrije definira kao one koje imaju moć stvaranja bogatstva i radnih mjesta. Ističu se podaci o 12% smanjenoj svjetskoj trgovini u 2008. godini, dok je izvoz kreativnih dobara i usluga nastavio rasti po godišnjoj stopi od 14% u posljednjih šest godina, s perspektivom da postane jedan od najdinamičnijih sektora svjetske ekonomije.

Svođenje potencijala kreativnih industrija na njihovu ekonomsku ulogu provlači se i u dokumentima novoosnovane Europske alijanse kreativnih industrija (European Creative Industries Alliance) o kojoj je Zarez pisao u jednom od prošlih brojeva. U novoj politici Uprave za industriju Europske komisije koja je osnivač Alijanse, govori se o potpori kreativnim industrijama, pretvaranju u kapital svih oblika inovacije i kreativnosti, a riječ 'kultura' se spominje jedino u kontekstu informacijskog društva ('Kulturni i kreativni sadržaji imaju krucijalnu ulogu u razvoju informacijskog društva…'). Suprotno ovakvoj politici, veći naglasak na kulturnom sadržaju dao je danski ministar kulture Uffe Elbaek u svojem programu u okviru danskog predsjedanja EU, naglašavajući da su kultura i kreativnost pokretači snažnije i inovativne Europe.
 
Inovativni oblici suradnje

Teško bi se moglo govoriti o kreativnoj ekonomiji bez međunarodne suradnje i njenih novih oblika. Charles Leadbeater u svojoj najnovijoj studiji (It's Cooperation, Stupid, London, IPPR, 2012.), analizira zašto suradnja nadahnjuje naše najinovativnije aktivnosti u znanosti, kulturi, biznisu. Polemizirajući sa stajalištima i radovima velikih umova, od Adama Smitha i Thomasa Hobbesa do Miltona Friedmana i Richarda Dawkinsa, Leadbeater iznosi tezu da nam znanost pokazuje da smo prvenstveno kooperatori. Novi oblici suradnje bit će potrebni na svim razinama, od globalnih izazova koje donose financijska nestabilnost, klimatske promjene, iscrpljivanje resursa i obrazovanje, do rastuće spoznaje da ono što je mnogima od nas najvažnije - ljubav, briga, prijateljstvo, poštovanje, povjerenje - proizlazi iz međuodnosa. Politika suradnje u akciji i naša suradnička budućnost završne su preporuke: budućnost se temelji na našoj sposobnosti suradnje.

Posljednji UNCTAD-ov dan u Dohi posvetit će se i inovacijskim oblicima međunarodne suradnje i politikama suradnje. Nadajmo se da će se shvatiti moć kulture kao njihova kreatora. (Zarez)