U Palači Narodni dom u Zagrebu, od 5. do 26. studenoga, biti će postavljena izložba 'Kostim u muzeju / kostimografkinja Vanda Pavelić Weinert.
vrijeme: 05.11.2015.
mjesto: Zagreb; Palača Narodni dom, Opatička 18
Riječ je o izložbi kostimografskih ostvarenja Vande Pavelić Weinert koja je sredinom 20. stoljeća u hrvatskome kazalištu ostvarila nekoliko desetaka zapaženih dramskih i opernih kostimografskih rješenja (ponajprije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, ZGK Komedija i DK Gavella, ali i na Dubrovačkim ljetnim igrama te u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu...).
Izložba se oslanja mahom na fundus Muzejsko-kazališne zbirke Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, no dopunjena je i materijalima iz arhiva kazališta u kojima je djelovala kostimografkinja Vanda Pavelić Weinert.
Izlošci uključuju dosad većinom neizlagane originalne kostimografske skice, fotografije iz predstava te kazališne cedulje i programske knjižice, a upotpunjena je i scenografskim skicama njezinih najčešćih suradnika (Božidar Rašica, Edo Murtić, Kamilo Tompa, Rudolf Sablić). Osim predstavljanja njezinoga umjetničkoga opusa stručnoj i široj javnosti te situiranja i problematiziranja toga opusa u okvir povijesti hrvatske kostimografije, kazališne likovnosti i kazališta u cjelini, drugi važan cilj izložbe naglašen i u njezinom naslovu je da se preispitaju modeli predstavljanja kostimografske građe izvan kazališta i kazališne predstave, u muzejima i izložbenim prostorima i uvjetima.
Također, izložbom se želi skrenuti pozornost na problematiku pohrane kostimografske (i uopće likovne) kazališne građe u kazališnim i muzejskim zbirkama, s jedne strane skica, fotografija, dokumentacije i slične građe, a s druge strane i realiziranih kazališnih kostima kao samostalnih umjetničkih djela koja se uglavnom ne izlučuju iz kazališnih fundusa te tako nakon nekog vremena propadaju zbog prenamjene ili istrošenosti korištenjem u kazališnoj praksi. Drugim riječima, izložbom se nastoji osvijetliti jedan izniman i nepravedno zanemarivan umjetnički opus, ali i potaknuti na promišljanje o načinima i modelima čuvanja jednoga važnoga dijela hrvatske kazališne i uopće kulturne baštine.
Vanda Pavelić Weinert istaknuta je hrvatska povjesničarka umjetnosti, kustosica i kazališna kostimografkinja (Zagreb, 30. srpnja 1911. – Zagreb, 7. veljače 1979.). Diplomirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1936.), završila je tečaj crtanja kod Ernesta Tomaševića i dodatno se obrazovala tijekom studijskih boravaka u Parizu, Londonu, Stratfordu, Rimu, Milanu, Firenci i Beču. Od 1946. zaposlena je u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt gdje se istaknula kao stručnjakinja za povijest tekstilne umjetnosti – napose crkvenoga tekstila – i odjeće u Hrvatskoj. Autorica je brojnih izložbi te knjige Vezilačka radionica 17. stoljeća u Zagrebu (Zagreb 1988.). Povijest odijevanja predavala je na Odsjeku za kazališni kostim zagrebačke Akademije za primijenjenu umjetnost i na Odsjeku za scenografiju zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost pedesetih godina 20. stoljeća.
Kazalištem se počela baviti u međuratnom zagrebačkom Pučkome teatru, poslije je surađivala s beogradskim Umetničkim pozorištem, a pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća djeluje u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i drugim zagrebačkim kazalištima (DK Gavella, Kazalište Komedija, ZKM), u Splitu i Dubrovniku, te izvan hrvatskih granica (Trst, Novi Sad, Skopje). Najčešće je surađivala s Vladom Habunekom i Kostom Spaićem, dvojicom redatelja koji su uvelike pridonijeli modernizaciji scenske slike pedesetih.
Hrvatska teatrologija dugo se nije bavila kostimografskim radom Vande Pavelić Weinert, kao uostalom ni kostimografijom općenito, no kazališna praksa nije je zaboravila: hrvatske kostimografkinje koje su obilježile povijest zagrebačke i hrvatske kostimografije druge polovice 20. stoljeća, Ljubica Wagner, Ika Škomrlj i Diana Kosec Bourek, i danas je ističu kao veliku učiteljicu i kreativni uzor.
