Umjetnički projekt Korčulanski fragmenti – I dio održat će se 20., 21, 30, i 31. kolovoza u Korčuli. Događanje se sastoji od prezentacija zvučnih instalacije i filmske instalacije u javnom prostoru, te je dio projekta Cybercine u organizaciji Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja – UII iz Zagreba.
vrijeme: 20.08.2010. 9pm
mjesto: Ljutomer, Slovenia
20. i 22. kolovoz
Projekcije
KORCULANSKI FRAGMENTI
20.kolovoz, 2010., 21 - 23 sata
Lokacija: Grad Korčula, trg ispred crkve Sv.Petra
Zvučne instalacije
Zidovi, govorite!
20. i 22. kolovoz, 2010. 20 - 23 sata
Lokacija: Grad Korčula, Knežev prolaz i Ulica Depolo
Autor: Manja Ristić
Manja Ristić (elektronika, violina, glas), Marko Jevtic (akustična gitara s efektima), Igor Stangliczky (elektronika), Srđan Marković (piano), Ivana Grahovac (čelo, glas), Rastko Lazić (elektronika), Boris Petrović (elektronika)
U suradnji s: Centar za kulturu - Korčula, Gradski muzej grada Korčule
II DIO
30. i 31. kolovoz
Filmska instalacija u javnom prostoru
Mihovil Pansini: Zahod
30. i 31. kolovoz, 21 - 23 sata
Lokacija: Ulica Fosa (ispred ljetnog kina)
U suradnji s: siva)(zona, Korčula; Hrvatski filmski savez, Gradski muzej grada Korčule
Korčulanski fragmenti dio su projekta Cyberkinematografija. Radi se o svojevrsnom jubileju: ova izvedba je naime peta po redu. U svim gradovima prije Korčule (Zagreb, Dubrovnik, Rijeka, Beograd, a bio je projekt promoviran i u Buenos Airesu, Dresdenu i Pragu) slijedili smo isti princip (iako je ishod uvijek bio drugačiji i poseban) – u potrazi za izgubljenim urbanim vremenom pronalazili smo stare filmske snimke gradova, pokušavali 'vidjeti' što se zbiva unutar grada, osjetiti kako je grad disao tijekom XX. stoljeća, tog stoljeća obilježenog kinematografijom kao svojevrsnim kulturološkim sučeljem* koji nanovo stvara mentalne slike svijeta. Te procišćene filmske slike projicirale su se natrag u grad koji je svojedobno bio u fokusu kamere, a tijekom trajanja Cyberkino predstave Grad bi se suočavao sa svojom simulakrom, jer filmski zapisi projicirali su se na njegovu 'opnu' – zidove i zidine, pločnike i razapeta platna... Ovaj osebujni eksperiment u kojem urbanologija susreće filmologiju, ove godine se dijeli na nekoliko dijelova, jer riječ (i slika) je o posebnom Gradu – Korčuli, jednom od najljepših renesansnih gradova svijeta.
U prvom dijelu korčulanskog cyber-kina multimedijalna umjetnica Manja Ristić zvučnim instalacijama 'oživljava' zidove grada (vise od same autorice u nastavku).
U drugom fragmentu nas korčulanski filmski i urbanološki eksperiment se minimalizira kako bi uprizorili (prošireno ljudsko) oko kamere kao svjetlosni snop filmske projekcije (vidljivog sna, titrajuće misli, sjene iz Platonove pećine), te kako bi se naše istraživanje susrelo s istraživanjima jednog od najvažnijih hrvatskih filmskih stvaralaca XX. stoljeća, animatora famoznog GEFFa, filmskog festivala kojeg se posljednjih godina ponovo otkriva – Korčulanina Mihovila Pansinija. Gospodin Pansini velikodušno nam je dozvolio da njegov 1963. godine snimljen film Zahod bude ponovo projiciran na mjesto koje je tada, sredinom XX.st. stajalo u središtu kamere. 47 godina nakon cina filmske observacije, imati ćemo priliku promatrati kinematografski cin uprizoravanja filmskog promatranja, gdje će simulakra nekadašnjeg sadržaja uz pomoć svjetlosnog snopa na svom izvoru privremeno prikazati ondašnje stanje djelica korčulanskog urbanog tkiva i fragment sudbine jednog ljudskog bića.onja Lebos, UIII
* Koncept kinematografije kao kulturološkog sučelja preuzet od Leva Manovicha.
Izvor: www.manovich.net
Dvije zvučne instalacije – riječ autorice
Postavkom dvije različite audio instalacije na dvije lokacije u gabaritima Starog grada na Korčuli želim ukazati na tri bitna elementa kulturnog naslijeđa u direktnoj vezi sa spoznajom bića kolektivne memorije – suvremeno pjesništvo, narodno predanje i intelektualna evolucija.
Prva instalacija u sebi sadrži umjetničku izvedbu tekstova lokalnih pjesnika (Momčlo Popadic, Srđan Duhovic, Darinka Krstulović, Duška Crmarić-Salečić, Ive Mirošević, Manja Ristić…) integriranu sa suvremenim elektro-akustickim muzickim izrazom, te ima za cilj osvojiti osobne prostore spontano privucene publike, pre svega asocijativnim impresijama koje govore o vlastitim istinama vezanim za bivstvovanje u gradu. Ovom akcijom omogucavamo da svaki slusalac ponaosob usustavi vlastite povijesne odnose između subjektivne proslosti i sadasnjosti mjesta na kom se nalazi te postane autorom individualizirane historicnosti tog mjesta, opiruci se na taj nacin sveopcoj komercijalizaciji semantickih kodova koji dominiraju gradovima. Upisivanjem osobnih kodova u tijelo kolektivne memorije spontano se stvara mjesto za zaigrane snove stanovnika grada.
Druga instalacija predstavlja implementaciju teoretske misli u umjetnicku ekspresiju i zasniva se na tekstu-predavanju izlozenom u okvirima svjetski poznate Korculanske ljetnje skole koja je po svojoj progresivnosti bila presedan u filozofskoj praksi XX. stoljeća diljem Evrope. Tekst KULTURA KAO MOST IZMEĐU UTOPIJE I REALNOSTI (Zagorka Pesic-Golubovic, Beograd), dio su intelektualnog bogatstva kakvo ni po koju cijenu ne smije biti zaboravljeno. Reminiscencijom na filozofske pokrete iznikle iz Ljetnje škole otvaramo čitavu enciklopediju drustvenih znanosti ciji zapis ima snagu stvaranja boljeg svijeta! Teorijska Ali Babina pecina prepuna dragulja iz domena promisljanja kulturne, socijalne, politicke evolucije ipak predstavlja korculansku skoriju proslost te svakako mora biti zastupljena u procesu re-aktiviranja retrodinamike grada Korcule.
Manja Ristic
Potpora: Ministarstvo za kulturu RH
Zahvaljujemo: Grad Korcula, Mihovil Pansini, obitelj Filippi, Sanda Hancevic, Ivan Ramljak
