Koncert Zagrebačkog kvarteta gitara u Umagu

Program:

Jean-Philippe Rameau
Les Indes Galantes: Les Sauvages
Les Boréades: Entrée de Polymnie
La Forqueray
Les Indes Galantes:
  Ritournelle pour les Incas du Pérou
  Ritournelle pour "Le Turc généreux"
  Ritournelle pour la fête persane
Le Rappel des Oiseaux
Les Cyclopes

Blagoje Bersa
Po načinu starih - Airs de ballet
 Grave
 Vivo
 Grave
Bizarna serenada

Manuel de Falla
Pantomime
Danza del terror
Danza de los vecinos
Escena
Danza de la molinera

Autori obrada:
Krunoslav Pehar (Rameau)
Melita Ivković (Bersa. Rameau: Les Cyclopes)
Frane Verbanac (De Falla)


Navodno je Claude Debussy slušajući Miguela Llobeta s divljenjem izjavio kako je gitara ekspresivno čembalo. I zaista, glazba starih francuskih majstora tog instrumenta zaista sjajno zvuči na gitarama. Na večerašnji smo program uvrstili djela Jeana-Philippea Rameaua (Dijon, 1683. - Pariz, 1764.). Stavci iz opere Les Indes Galantes obrađuju, za ono vrijeme uobičajenu temu plemenitog divljaka i fascinaciju egzotičnim. Skladateljeva inspiracija bio je dolazak indijanskih poglavica iz Illinoisa na dvor kralja Luja XV, godine 1725, koji su se zakleli na vjernost kruni i predstavili svoje plesove u Théâtre-Italien. Opera Les Boréades (Abaris) njegova je zadnja, tragično-lirska opera. La Forqueray, iz Pièces de clavecin en concerts, posveta je Antoineu Forquerayu, virtuozu na violi da gambi. Tada se govorilo da Marin Marais svira kao anđeo, a Forqueray kao vrag. Skladbe Le Rappel des Oiseaux i Les Cyclopes su iz zbirke Pièces de clavecin avec une méthode iz 1724.
Blagoje Bersa (Dubrovnik, 1873. - Zagreb, 1934.) živio je u veoma specifičnom povijesnom razdoblju na prijelazu 19. u 20. stoljeće, u vremenu preispitivanja starih pretpostavki i traženju novih, u mentalitetu kraja stoljeća. Zahvaljujući projektu Sabrana djela Blagoja Berse, što ga je 2008. pokrenuo Hrvatski glazbeni zavod uz partnerstvo Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU, danas imamo pristup njegovim skladbama, ali i dnevničkim zapisima i korespondenciji. Sva ta ostavština svjedoči da je, iako djelujući na margini europskog konteksta, bio njen relevantan sudionik. Bersine klavirske skladbe s ovog programa uglavnom su nastale za vrijeme njegova života u Beču, u ozračju tog apokaliptičnog vremena koje se nadvilo nad čitavim svijetom, najintenzivnije nad Njemačkom, a najnježnije nad središtem propasti, Austrijom; jer upravo se centar tajfuna nalazi u vakuumu i mirnoći, kako je to opisao Hermann Broch. Skladba Po načinu starih "Airs de ballet" naslovom i strukturom priziva geste francuskih dvorskih plesova 17. i 18. stoljeća. Tu je suitu Bersa 1926. u Zagrebu priredio od ranijih skladbi. To su Fantasia breve (Leipzig, 1905), Scherzo op. 62 (Beč, 1906) i L'heure des rêveries (Beč, 1917). Bizarna serenada osmišljena je 1915. u Beču kao skica za dio planiranog ciklusa Moja domovina. Na partituri je Bersa zapisao: Stari Mauzolej / noću zle vile prave serenadu i jedna pleše i pjeva okolo mauzoleja. Samoća na groblju u Supetru / narod priča = noću ustaje mladić sa groba i čini serenadu iz groba.
Baleti Manuela de Falle (Cádiz, 1876 - Alta Gracia, Argentina 1946) smatraju se najsuptilnijom stilizacijom flamenca u koncertnom repertoaru i uzimaju se kao referenca svih budućih fuzija takve vrste. U svom poznatom eseju iz 1922. de Falla utvrđuje tri primarna vanjska utjecaja koja su stvorila stil flamenco glazbe i plesa. To su bizantinska crkvena glazba istočnog Mediterana, zatim maurska glazba sjeverne Afrike i arapskog svijeta, te, posebno, folklorna glazba Indije s njenim ritmovima koju su donijeli Romi. Stavci Pantomime, Danza del terror i Escena dio su baleta El Amor Brujo iz 1915. Danza de los vecinos (seguidillas) i Danza de la Molinera pripadaju baletu El sombrero de tres picos, premijerno izvedenog 1919. u Londonu u produkciji Sergeja Djagileva i kostimografiji Pabla Picassa. Glazba de Falle prožeta je duhom flamenca koji se naziva duende. Izraz je to koji pripada u onu grupu neprevodivih riječi kakve svi jezici imaju, prema Lorcinim riječima tajanstvena sila koju osjeća svatko, a ne može objasniti nitko. / Melita Ivković



https://www.facebook.com/Festum-Umag-Umago-203055093607374/