'Fabijanić projektira javne urbane fokuse: trgove, šetališta, ulice u kojima odmjereno usklađuje staro i novo. To novo nisu samo elementi reda i strukture, nego i oprema, kao štosu klupe, svjetiljke, fontane, ali i plastički naglasci. Svi oni imaju obilježja umjetničkog predmeta, konstituiraju novi estetski identitet sredine i osiguravaju joj višu urbanost.I jedan i drugi ispituju primjenu organičke forme, mekoće i glatkoće, zaobljenja i krivulja, različitih tekstura i struktura na predmete koji se tradicionalno izrađuju rukom ili industrijski. Obojica vole prirodne materijale: drvo i kamen, staklo i plemenite kovine, savršeno poznaju tehnologiju, funkciju i ergonomiju. Obojica su skloni eksperimentu, očuđenju i igri, asocijaciji i aluziji, čime banalno prevode u jedinstveno i singularno. Osim što služe, njihovi objekti raduju, uzdižu i nadahnjuju. Uz estetsku senzaciju nude i etičku poruku: optimizam i vjeru u čovjekovu sposobnost da svakodnevicu pretvori u raj, proizveden ljudskom rukom.
Izložba Kogoj − Fabijanić, 'Na tragu estetske utopije', potvrda je tradicionalnih kulturnih veza između Slovenije i Hrvatske, ali i zalog njihovu obogaćenju i učvršćivanju u budućnosti. Dvojica umjetnika dugi su niz godina u kreativnom dijalogu, no ovo je prvi put kako zajedno nastupaju na nekoj izložbi.Unatoč razlikama, koje su neminovne obzirom na njihove discipline i temperamente, među njima postoje dodirne točke i sličnosti. Kogoj oplemenjuje, očuđuje i nobilitira predmete namijenjene uglavnom svakodnevnoj uporabi, proizvodeći artefakte koji kao unikati imaju muzejsku vrijednost. No oni su iskonski ponuđeni svakodnevnoj uporabi, kako bi ljepotom pridali prostorima života višu razinu i dublji smisao. Svojim 'prirodnim dizajnom' Kogoj upućuje na zapanjuću podudarnost prirodne i ljudske kreacije, drugim riječima, na sudbinsku povezanost čovjeka i prirode.' Snješka Knežević