Preskočite na glavni sadržaj

Književni oproštaj od akademika Luka Paljetka uz predstavljanje njegove posljednje knjige 'Kajkavske pjesme'

Prigodni oproštaj od akademika Luka Paljetka, uz predstavljanje posljednje knjige Gosparovih pjesama 'Kajkavske pjesme' posvećene Dragutinu Domjaniću s crtežima Ivana Lovrenčića, održat će se u ponedjeljak, 20. svibnja, u 14 sati, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
vrijeme: 20.05.2024. -
mjesto: Zagreb
url: https://www.nsk.hr/

U prigodnom programu o opusu Luka Paljetka kao i knjizi Kajkavske pjesme govorit će mr. sc. Božo Biškupić, predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran, akademik Krešimir Nemec, dr. sc. Božica Pažur, akademkinja Sibila Petlevski i glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević. U umjetničkome dijelu programa kajkavske pjesme akademika Luka Paljetka interpretirat će kazališni i filmski glumac Joško Ševo.
 
Akademik Luko Paljetak u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bio je rado viđeni gost i suradnik. Njegovo je ime zabilježeno u nizu izdanja Knjižnice, u kojima se predstavio kao pjesnik, urednik, pisac predgovora i pogovora, prevoditelj ili naprosto stručnjak čiji bi eruditski pogledi oplemenili svaku temu kojoj je pristupao. Grafička zbirka NSK čuva najvrjednija djela iz toga opusa, među kojima izdvajamo dva kojima smo nakladnici: grafičke mape sa stihovima Luka Paljetka Klaunske pjesme (grafike: Josip Boltižar, 1990.) i Dvojenje (grafike Dimitrije Popović 2002.). Vrlo zapažena bila je i ostala publikacija Križni put - stihovi Luko Paljetak, crteži Ivan Lovrenčić (2002.), a u ponedjeljak 20. svibnja u Knjižnici ćemo se oprostiti od dragoga nam akademika uz predstavljanje ove posljednje knjige Kajkavske pjesme posvećene Dragutinu Domjaniću, također popraćene Lovrenčićevim crtežima (Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2024.).
 
Paljetak je autor čiji opus nije nikoga zaobišao. Brojni su naraštaji odrasli uz njegove zbirke. Često je isticao kako nema banalne stvari o kojoj se ne bi moglo književno pripovijedati i pjesnički pisati. Smrti se, kako je u više navrata u razgovorima spominjao, nije bojao. Najbitnije mu je bilo ono unutarnje vrijeme, ne izvanjsko, ona svagdašnjica koje teče od danas do sutra i ne da se zaustaviti. Često je govorio o ljubavi koja je pokretač svega, a jednom je prilikom izjavio: „Bez ljubavi čovjek bi bio vrlo malo biće, ne bi znao procijeniti samoga sebe. Samo u ljubavi možemo spoznati tko smo.“