Od 27. lipnja, u vrtu i na terasi Meneghello na Palmižan, može se razgledati izložba kiparskih radova Alane Kajfež i Nikole Vudraga.
vrijeme: 27.06.2016.
Alana Kajfež svojim Zečevima koketira sa zapadnom, američkom kulturom, radeći skulpture općepoznatog mita Zeca s rogovima - Jackalope. Priču o Jackalopeima izmislila su braća Douglas iz SAD-a koji su 1930-ih godina 20. stoljeća, radili kao lovci na zečeve te ih prodavali lokalnim dućanima i hotelima. Iako postoje ljudi koji su navodno vidjeli jackalopea, znanstvenici kažu kako su to najvjerojatnije bili zečevi zaraženi shope papilloma virusom koji uzrokuje velike tumore na glavi zečeva koji mogu izgledati kao rogovi. Alana Kajfež vještim postavom i odnosima tih skulpura daje jednu intimniju priču, gdje postavljeni zajedno i tako izloženi govore o međusobnom čuvanju, o jednoj grupi koja se drži zajedno, pogotovo u današnje vrijeme kada je tehnologija priuštila čovjeku nove načine i alate krivolova. Alana Kajfež, kao i Nikola Vudrag u materijalu stvaraju većinom mitološke ali i sve ugrožene životinje s rogovima kao „statement“ na čovjekovu okrutnost i barbarstvo.
Nikola Vudrag, za razliku od Alaninog intimističkog, nježnog pristupa, koristi sirove željezne ploče, zavarene plošno u siluete većine poznatih azijskih, američkih, europskih i afričkih rogatih životinja, sa malim akcentom treće dimenzije na poliranim rogovima koji su obrađeni tako da polako i ograničeno dozvoljavaju pojavu korozije. Korozija tog metala u malim količinama, pojavljujući se samo na rogovima, jasno odaje dojam boli, patnje, propadanja; propadanja korozijom (do određene mjere) koja za željezo znači polako odumiranje samog materijala, kao što te životinje odmiru ljudskom pohlepom.
Ova je serija „željeznih rogova“ Nikole Vudraga ujedno potaknuta nedavnom viješću o smrti posljednjeg Sumatranskog nosoroga, prvi put viđen nakon 40 godina na Borneu koji je umro od infekcije uzrokovane pokušajem krivolova, čineći ga time zauvijek izumrlom vrstom. Potaknut tom činjenicom Vudrag u željezu kao materijalu govori o snazi, čvrstoči i veličanstvenosti tih životinja, ali istovremeno dozvoljava koroziju kao znak upozorenja na nestanak tih prekrasnih bića ljudskom pohlepom ili nemarom.
«Umjetnost ima veliku moć», poručuju autori skulptura zajedno zastupajući ideju da modelirani, kiparski radovi životinja i njihovih rogova mogu bolje poslužiti kao izložak, za razliku od pravih kojima je mjesto u prirodi gdje ih čovjek nema nikakvo pravo ugroziti, kao niti njihov boravak.
Ova je izložba skulptura Alane Kajfež i Nikole Vudraga na Palmižani povećena Najaq-u, posljednjem Sumatranskom, izumrlom nosorogu, ali kao molba i upozorenje svima na stvarnost - kojom se brzinom lista izumrlih vrsta popunjuje.
Alana Kajfež je rođena 1990. godine u Zagrebu. Nakon osnovne škole upisuje Školu primjenjenih umjetnosti, te poslije Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je 2014. diplomirala u klasi prof. Peruška Bogdanića.
Nikola Vudrag rođen je 1989. godine u Varaždinu. Nakon osnovne škole upisuje Školu za dizajn, tekstil i odjeću na Drugoj gimnaziji Varaždin. Iste godine upisuje Akademiju primjenjenih umjetnosti smjera likovne pedagogije na odjelu slikarstva. Prebacuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel kiparstva, smjer mala plastika i medaljarstvo. Od 2009. godine član je Likovne udruge Varaždin. Živi i studira u Zagrebu.
