U srijedu, 4.srpnja, od 20 sati, u zagrebačkoj Galeriji Nano, otvara se izložba mlade umjetnice Maje Zdelar pod nazivom 'Kamen'. Izložba ostaje otvorena do 6. srpnja.
vrijeme: 04.07.2012. 20,00
mjesto: Berlin, Germany
Clement Greenberg 1940-tih pokušava modernu umjetnost determinirati u granicama pojedinačnih umjetnosti (ne sasvim u smislu različitih medija). Ta razgraničenja on istovremeno koristi kako bi iz jedne domene definirao drugu. Ukratko, kaže on, u nekom vremenu možemo prepoznati dominantnu umjetnost, onu koja je razvila konzistentnija, čvršća pravila, pa se prema njima postavlja kao prototip za druge umjetnosti, privlačeći ih oko sebe. One su onda podređene, više ili manje distordirane, vrte se oko tuđe osi prisiljene na odustajanje od svoje prave imanentne prirode. Književna narativnost i muzička melodioznost i ritam umiješali su se u čistu likovnu supstancu. Slika je izgubila prirodu dvodimenzionalne plohe, skulptura je izgubila karakter materijala. Greenberg zagovara restituciju 'vrline' medija u izvorno stanje. Umjetnik treba ideju realizirati poštujući karakter medija.
Krenuvši od sasvim drugih premisa (i daleko šireg asortimana medija, u njegovo vrijeme izvan interesa umjetničke prakse) McLuhan definira medije preciznim opažanjem, a njegove se dijagnoze također temelje na imanentnom karakteru medija. Dapače, mediji 'produžuju osjetila i živce', a osjetilna spoznaja poruke zapravo je prepoznavanje specifičnog i jedinstvenog karaktera medija. On kirurškom preciznošću i neobičnom objektivnošću opisuje opće društvene okvire suvremene umjetnosti. Medij je produžetak čovjeka (umjetnika), medij jest poruka. Umjetnik svoju ideju eksplicira u određenom mediju – ideja se ne može osamostaliti niti udaljiti od karaktera medija.
Joseph Beuys, Jannis Kounellis i Anselm Kiefer razgovarali su 1985. o 'Kulturno-historijskoj tragediji europskog kontinenta'. Dijelovi razgovora objavljeni 1986. U Flash Artu. Tri imena koja otvaraju cijeli spektar djelovanja i utjecaja na umjetnost našeg vremena razgovaraju o položaju umjetnika i politici, individualnoj i osobnoj sudbini u društvu, radikalnim pokretima i terorizmu, ekonomiji, humanizmu... Prožeta i neodvojiva teorija umjetnosti i umjetnička praksa u borbi s indiferentnim i samozadovoljnim svijetom. Razgovaraju o medijima, ikonografiji, gradnji srednjovjekovne katedrale.
Maja Zdelar diplomirala je grafiku 2011. Godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Akademiju mnogi opisuju kao zaštićeni prostor.
Što očekuje mladog umjetnika vani? Gdje je mjesto umjetnosti, što ona sama očekuje od sebe, što očekuju drugi, treba li kome umjetnost, kakva i za koga. Ima li publike, trebali je zadovoljiti ili mijenjati?
Maja nosi teški Senefelderov jurski Solnhofenski kamen. Litografski kamen, materijal otkriven u prirodi na kraju 18. stoljeća za grafičku disciplinu invencije i reprodukcije, tehniku zaboravljene vještine. Iz današnje perspektive vrijeme vještine čini se kao doba sigurnosti. Pa i Greenbergovo vrijeme s početka ove priče danas se izgleda kao vrijeme kada se ciljeve još nekako moglo definirati, a avangardu suprotstaviti tradiciji. McLuhan je prije pola stoljeća konzekventnom metodom uspio predvidjeti budućnost. Beuys je vrata svoje klase na Düsseldorfskoj akademiji otvorio svima. Danas se treba nositi sa svim tim pobjedama nad starim i konzervativnim. Treba se snaći u osvojenoj slobodi i općoj indiferenciji prema njoj. To se zaista može činiti kao težak teret. I mnogo teži od materijalne nesigurnosti mladog umjetnika.
Maja Zdelar rođena je 1983. godine u Zagrebu. Diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na nekoliko skupnih izložbi u zemlji.
