Fundus budućega Muzeja kravate obogaćen je novim umjetničkim djelima, koja su donirali sedmoro čileanskih umjetnika i jedna argentinska umjetnica, prilikom zadnjega gostovanja u Santiagu de Chile, u prosincu 2011.
vrijeme: 26.07.2013.
Višegodišnju svjetsku turneju izložbe 'Izazov kravate' od 2004. godine organiziraju Academia Cravatica (AC) i Ministarstvo vanjskih i europskih poslova. Prilikom zadnjega gostovanja u Santiagu de Chile – a bilo je to u prosincu 2011. u Institutu za kulturu Providencia (Instituto cultural de Providencia), u suorganizaciji s tamošnjim hrvatskim Veleposlanstvom i ustanovom AC, domaći umjetnici priključili su svoja ostvarenja međunarodnoj koleciji fundusa 'Izazov kravate – kravata kao hrvatski doprinos globalnoj kulturi'.
Predstavimo ih ukratko:
Eduardo Castillo, i sam po jednoj liniji potomak hrvatskih predaka, izveo je rad ispunjen sentimentom. On prikazuje hrvatskog iseljenika, odnosno čileanskog useljenika, kao odlučnoga mladića koji je stigao u novu domovinu kako bi ostvario svoj san, ne zaboravljajući pritom rodnu grudu s kojom ga (simbolika je očita) povezuje gusta mreža raznobojnih vrpci (poput pupčanih) iza njegovih leđa od kojih je jedna našla mjesto i oko njegova vrata.
Joaquin Mirauda izlio je brončani torzo čija je okosnica izrazita vertikala u obliku kravate. Rad je nazvao Stup i poručio da ga unatoč mekoći tkanine, koju nastoji prenijeti i u materijalu bronce, doživljava kao snagu koja nosi čovjeka.
Enrique Campuzano u svom radu Opus 833 referira se na razdoblje odrastanja, kada bjelina kravate (kojoj je istodobno pridana uloga falusnog simbola) ukazuje na neporočnost i nevinost okruženu u iskušenjima zamamnim letom lepršavih, ujedno i svečanih, traka.
Emece Carbi (jedina među čilenaskim umjetnicima koja dolazi iz Argentine) u svojem radu pod nazivom G-8 iznosi kritiku globaliziranoga svijeta, točnije kritiku vladajuće politike. Nju na globalnoj razini simbolizira skupina najmoćnijih zemalja čiji se predstavnici sastaju kao grupa G-8, koja se zasniva na ekonomskoj moći, održavanoj eksploatacijom obespravljenih. Kravata je i ovdje poslužila kao atribut koji identificira svoje nositelje.
Estudio de Cuerpo y Alma, u prijevodu Studio tijela i duše što ga sačinjava dvojac Daniella Miller y Pia Cosmelli, darovao je dvije umjetničke fotografije. To su dva akta – muški i ženski – na kojima su samo kravate. Tim radovima slave ljepotu tijela kao izraz duše te su u tom smislu paradigmatski primjeri intencija autorica iskazanih i nazivom Studija.
Lisi Fox je kao kiparica iskoristila kravatu kako bi njezinim slobodnim oblikovanjem – u radu pod nazivom Kravata zavodnica - istakla ženstvenost, podcrtanu oblinama, ali i transparentnim koloritom koji osvaja prostor, uvlačeći ga u volumen izvedene forme.
Livia Keller darovala je dva rada. Kravata je delikatan rad u staklu, izraz nježnosti prema dragocjenom, memorijom ispunjenom predmetu. Takav je stav eksplicite vidljiv u drugom radu pod nazivom Baština; tu je kravata, spojena s obiteljskim fotografijama među kojima su i osobe stradale u nacističkim progonima, poput mementa na drage ljude s kojima je trajno vežu najdublji osjećaji.
Kao i uvijek do sada, motiv kravate potvrđuje se kao nepresušno nadahnuće i poticaj za djela – to valja napose naglasiti – veoma različita sadržaja. Njena forma, ali i uloga atributa, raznolika simbolika, osobine su na čijim vrijednostima umjetnici grade sve izražajnije i stoga sve zanimljivije radove. S ovim najnovijim akvizicijama, fundus izložbenog projekta Izazov kravate povećao se na više od 150 umjetničkih djela, autora 15-ak nacionalnosti iz desetak zemalja svijeta, gdje je dosad predstavljena ova jedinstvena izložba.
