U Institutu za suvremenu umjetnost, u četvrtak, 11. prosinca, s početkom u 20 sati, otvara se izložba sarajevskog umjetnika Jusufa Hadžifejzovića pod nazivom 'Vlasništvo praznine'. Izložba ostaje otvorena do 30. prosinca.
vrijeme: 11.12.2014. 20,00
mjesto: Zagreb; Institut za suvremenu umjetnost, Trg kralja Tomislava 20
Ova je izložba, nakon mnogo godina, prva Jusufova izložba u Zagrebu. Sa trideset i pet godina raznolikih i uzburkano inventivnih praksi iza njega, na ovoj se izložbi bavi raznim temama poznatih iz brojnih razdoblja njegove ranije karijere – performativnom umjetnosti, transformacijom svakodnevnih objekata, ponavljanjem, i dubokim posljedicama koje mogu stvoriti slučajni događaji i slučajni susreti.
'Vlasništvo praznine' bavi se materijalnim naplavinama koje ostaju iza svakodnevnog života, i njihovim transformacijama putem Jusufove stvaralačke mašte, u umjetničke objekte. Prazna ambalaža, boce, kartoni i konzerve funkcioniraju kao materijalna evidencija Jusufovog svakodnevnog života u Sarajevu. Te je objekte sabirao i sakupljao otkako se vratio u grad, nakon razdoblja provedenog u Belgiji.
U jednu ruku, razumljivo je da takva praksa Jusufa smješta u tradiciju Marcela Duchampa i Josepha Beuysa; pretvaranje svakodnevnih objekata i običnih materijala u umjetničke objekte, u galerijski prostor. No, obrnuto od ove dvojice povijesnih figura, Jusuf ne traži intervenirati ili manipulirati; objekti, ispražnjeni od svojeg izvornog sadržaja procesom svakodnevne konzumacije, na izložbi su predstavljeni kao nijemi svjedoci umjetnikovog života.
Ako smo ono što konzumiramo, tada ovaj proces otkriva svoju prazninu; ispražnjeni objekti ispunjavaju prostor umjetničke galerije i čini se kao da djeluju kao skulpturalni opis praznine života, naprosto pogođene potrošačkim trendovima prije nego li idejama ili osjećajima. Dapače, taj se proces fokusira na status objekta; sposobnost običnog kartona, kojeg većina ljudi naprsto ignorira, da potakne sjećanja na određeni dan ili određeni susret s nekim.
Ova njegova najnovija izložba traži zadržati oštrinu instalacije i performancea, kao društvene kritike i poziva na dijalog. U vrlo specifičnim okolnostima kulture u Sarajevu i šire u Bosni i Hercegovini, instalacija i performance ostaju marginalne, podzemne aktivnosti; kultura, takvu kava je, administriraju političke i poslovne klase, istodobno indiferentne i ignorantske prema ovakvim umjetničkim praksama. Možda je upravo to što daje Jusufovom radu tako snažni značaj; takva praksa omogućava dvostruki prostor, onaj sanjarenja i sjećanja, kao i onaj kritike, koji je možda u drugim zemljama takvim praksama već ispražnjen.
Umjetnik, i oni čije utjecaje ovakvih praksi on nastavlja, nastavlja koristiti bilo koje alate koji su mu pri ruci kao sredstvo generiranja diskusija, humora, društvene interakcije, i kombinacije svih tih faktora u kritiku. Jusufova je umjetnost prvenstveno društvena, i relacijska; ova izložba nas poziva da razmišljamo o sjećanju i o tome kako nižemo svoje misli o prošlosti, te kako da damo smisao tim sjećanjima u hiper-kapitalističkoj sadašnjosti. Moglo bi se reći da se većina umjetnosti performancea s oštricom uperenom u političke teme iz 1970ih sada transformirala u suvremenu 'društveno angažiranu umjetnost'. Ako je to istina, onda nam ova izložba tu transformaciju pokazuje unutar tijeka karijere jednog umjetnika. Jon Blackwood, kustos
