Jože Ciuha – izložba u Koprivnici

'Genijalni vizualni kombinator Jože Ciuha zasigurno izaziva veliko poštovanje u suvremenoj svjetskoj likovnoj umjetnosti. Ponajveći razlog je njegovo angažirano i nepokolebljivo suprostavljanje vremenu koje nas sustavno vara, krade, obmanjuje, zavodi i pobjeđuje.

Ciuha, skrupolozan, uljuđeni intelektualni provokator teži što više i što duže odgoditi taj poraz, to suočavanje s prolaznim. Ne koristi viku, prijetnje i sirovu snagu već profinjenu inteligenciju. Taktičar stabilnih osjećaja i sjajan analitičar teži argumentiranom iznošenju činjenica.  Kontrolira svoje impulse i strasti. Nema naglosti, a niti ushićenja. Sublimira posebnosti i oprečnosti. Bezvremenost je istovremeno i vječnost i praznina. Snažnom unutrašnjom potrebom i ogromnom dozom slobode otisnuo se u pustolovinu s nakanom da se obračuna s predrasudama vremenskih i mentalnih barijera. Metaforički rečeno – Jože sistematski ruši pojedinačne svjetove da stvori zajednički svijet, univerzalni svemir po mjeri uspravnog čovjeka.


Preskočivši lako babilonsku ogradu sučelio se s bizantijskim zidom i oslikanim freskama. Lako je shvatio suštinu arhaične duhovnosti te načeo dvojbu - slaviti ili zatajiti smrt gospodara lutaka, spominjati ili doslovno ignorirati sudbinski prst? Odlučio se osnažiti svoje principe. Proputovao je civilizacije i strane svijeta. Spoznao raznobojne mrave, raznorodne vrste i hibridne podvrste te rijetke dvonožne izdanke s nadprosječnim dostojanstvom... U tim ognjem i mačem sparušenim predjelima postao je prkosni samoproglašeni plašitelj zlogukih ptica. Sumorne misli potakle su pitanja – gdje je tu život i zašto smrt, kad god zaželi, ostvari svoju prijetnju. Vrijeme je u konačnici, nepokretna trajnost, čekaonica  s istim vratima na kojima piše – ulaz/izlaz. A kada je pao berlinski zid otvorili su se prozori neba.

Međutim, gledano s visine, problemi su postajali vidljiviji !? Čovjek je izgledao slobodniji, ali tanji. Širina duše počela se sužavati. Otuđenje je postalo pandemija. Da bi spasio što se spasiti može, Ciuha je neopterećen svjetovima i kulturama, lakoćom djeteta spojio simbole iz različitih vremenskih odrednica u fugu čovječanstva. Integrirao je, bez vidljivih šavova, bizantsku i atomsku eru. O tome rječito svjedoče likovi koji u isprovociranom susretu imaju aure, ali nose i skafandere. Iz svih predjela njegovih sjećanja, ali također i iz opće ljudske kolektivne memorije naviru reminiscencije. Vizije dolaze i iz viših sfera svijesti. Kad sugeriran odozgo ili vlastitim udjelom talenta,  kreativni napor dosegne intrigantnu razinu stvorenog, sam od sebe nametne se naziv ili bolje reći apostrof slike.

Naslovi, intrigantni po svojoj univerzalnosti, neopterećeni odrednicama - iza, sada, ispred - zbližuju, nadopunjuju i zajedno prokazuju relativnost vremena: Enigma neizgovorene riječi (vizualane sugestije: zvijezde, sazvježđa, totemi...), Neodaslano pismo (uokvirene spodobe kao da se teleportiraju to jest šalju sebe a ne tekst poruke ili pisma), Putovanje duše, Paracelzusov san, Izvan granica (more u visini ramena, nebo kao svjedok...) Kako zaustaviti vrijeme (biološki sat, ptica kucavica, žila kukavica...).' Zvonko Penović

Katalog