Izložba umjetnika Josipa Šurlina pod nazivom 'Štakorov manifest' otvara se u srijedu 23. ožujka u 20 sati u splitskoj galeriji Studio-21-, gdje će se moći pogledati do 12. travnja o.g.
vrijeme: 23.03.2022. - 12.04.2022.
mjesto: Split
'Simbolika štakora varira od kulture do kulture, a kroz povijest njen status često se povezivao s bolešću, neadekvatnim uvjetima i apokalipsom. Štakori često predstavljaju niže slojeve društva, okrutnost, siromaštvo, prilagodljivost i žilavost. Štakor je ujedno sinonim eskapističkog načina života, odnosno bijega od izazova stvarnosti i životnih problema. Isti pojam često se odnosi i na metaforu za egzistencijalističku traumu nastalu uslijed djelovanja globalnih kriza. Štakor kao subjekt označava marginaliziranu osobnost izgubljenu u apsurdu suvremenog života. Takav subjekt uporan je u revoltu za samoostvarenjem i spoznajom besmislene svakodnevice. Revolt ili tjeskoba koju osjeća uvjetovana je velikim dijelom mjestom na kojem se „čovjek-štakor” nalazi. Šurlin mjesta definira kao „njegovatelje” raznih kolektivnih iskustava koje su proizvod društvenih mijena i zrcalo njegovog djelovanja.
Izložba se sastoji od četiri rada nastala u posljednje tri godine. Radovi su mahom izvedeni u medijima instalacije i konceptualne skulpture u kojima autor obrađuje teme suvremene urbanizacije, ljudske psihologije i načina života. Navedene teme istražuje kroz elemente teksta i zvuka, uz pomoć kojih se poigrava različitim jezičnim sustavima orijentiranima na pojmove prostora i prostornosti. U užem smislu, cjelokupni koncept izložbe, usmjeren je na propitivanje specifične vrste tranzitnih prostora ili
ne-mjesta, pojma koji je skovao francuski antropolog Marcu Augeu.
Ne-mjesto, ambivalentni je prostor koji ne posjeduje nijedan od poznatih atributa mjesta, kao što bi bio osjećaj pripadnosti, sentimentalnosti ili pak prijetnje i nesigurnosti.
Ne-mjesto se odnosi na prostore koje obično susrećemo na putovanjima – zračne luke, autobusni kolodvori, hoteli i slične povremene postaje – kojih se sjećamo samo općenito. Karakterizira ih stalna tranzicija i temporalnost. Konkretnije, pojam se odnosi na lokacije bez kulturološke važnosti, isključivo sa svrhom čiste funkcionalnosti. Danas su takvi prostori sve prisutniji unutar velikog broja gradova što ukazuje na socijali rakurs koji na nepovoljan način djeluju na psihologiju onih koji žive u njima. Iz položaja traumatiziranog subjekta sklonog pripremanju za bolje sutra, Šurlin se odlučuje na metaforička i simbolička tumačenja prostora.' (...) - Ana Bratić
