Javno predstavljanje skulptura akademskih kipara Dore Kovačević i Ivana Kožarića

Prva faza Aleje skulptura na Savskom nasipu prema zamisli Ratka Petrića završena je desetom skulpturom u nizu, djelom Dore Kovačević 'Tok'. Prva faza obuhvaća radove desetorice uglednih hrvatskih kipara ( Ratko Petrić Kapi, Marija Ujević Trkač, Miro Vuco Kamen temeljac, Stjepan Gračan Žabnjak, Milena Lah Kotač vremena, Branko Ružić Mačka, Mladen Mikulin Čovjek s kolutom, Zvonimir Lončarić Putokaz, Šime Vulas Dvoje, Dora Kovačević Tok)
 
Dora Kovačević - 'Tok', 2010. 330 x 160 x 50 cm
 
Od prvog rada Dore Kovačević, koji je Ratko Petrić odabrao za Prvu fazu Aleje skulptura na Savskom nasipu i koji je bio predstavljen na izložbi u Galeriji ULUPUH u Zagrebu 1994., do ovog koji je postavljen u prosincu 2010. i promoviran u proljeće 2012., prošlo je osamnaest godina. U tom je razdoblju umjetnica ostvarila niz novih ciklusa i postavila pred sebe nove kiparske probleme.

Konačni rad koji je ostvaren i postavljen na Aleji skulptura na Savskom nasipu nastao je iz kiparskih preokupacija punom i praznom formom u relacijama u kojima je volumen izjednačen s oplošjem, a misao usmjerena na slikovitost (dekoraciju) kao kiparsku mogućnost. Potaknuta čipkastim strukturama i uopće problemom pozitiva i negativa u  ravnopravnom odnosu, nadahnuta ženskom rukotvornom baštinom čipke i veza, Dora Kovačević je ostvarila sofisticirano, oblikom jednostavno, ali misaono složeno umjetničko djelo koje svoju razložnost i univerzalnost crpi iz avangardnih načela.

Oblik 'ooka rijeke' (vode, života, trajanja itd.) harmoniziran je sa slikovitošću (geometrijskim oblicima utisnutim u valovitu podlogu kao dezen na tkanini) proizašlom iz temeljnog kiparskog  jezika. Tragovi (intervencije) pripadaju nepostojećem volumenu bez kojeg bi  materijalizirani 'Tok (motiv valovitog vremena/pokreta) bio osiromašen i bez smisla. Tek u vizualno-taktilnom jedinstvu omeđeno i neomeđeno, izraženo i neizraženo, opipljivo i ne opipljivo, jednostavno i složeno  postaju autentičan odnos volumena i prostora i potvrđuju se poetičnošću i ljepotom, koja iz tog odnosa proizlazi. Branka Hlevnjak

Dora Kovačević rođena je 1951. u Dubrovniku. Diplomirala je  1974. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Alberta Kinerta. Kiparstvo je studirala na Ecole Superiore des Arts Decoratifs u Parizu 1975.-1977. gdje je boravila kao stipendist francuske vlade. Godine 1986. odlazi u Milano na jednogodišnje studijsko usavršavanje  na Belle Arti kao stipendistica talijanske vlade. Izlaže od 1977.; izvela je znatan broj radova u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1997. radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kao docent.
 
Rad Ivana Kožarića 'Ruka' jedanaesta je skulptura u nizu Aleje skulptura na Savskom nasipu i ujedno prva realizirana skulptura iz Druge faze Aleje skulptura na Savskom nasipu. Druga faza Aleje skulptura na Savskom nasipu obuhvaća sljedeće autore: Ivan Kožarić (realizirano), Zlatko Bourek (u pripremi), Stanko Jančić (u pripremi), Ante Kuduz (u pripremi), Vojin Bakić, Dušan Džamonja, Ko sta Angeli Radovani, Ivan Lesiak, Josip Diminić, Slavomir Drinković, Petar Barišić i Peruško Bogdanić.

Ivan Kožarić - 'Ruka', 2010.,2011 4,30 m, inox

Vidjevši malu drvenu maketu 'Ruke' Ivana Kožarića, Ratko Petrić odabrao ju je za izvedbu na Aleji skulptura na Savskom nasipu. Prepoznao je u tom radu Ivana Kožarića novomilenijsku kombinaciju umjetnosti i dizajna, izgled znaka kompleksne i mnogoznačne simbolike, visoko tehnološku estetiku i ironičan, podsmješljiv i duhovit komentar društvene zbilje. Ovaj je rad (ruka produženih prstiju) jednako toliko kritički oštar i duhovit, koliko je minimalistički jednostavan i suzdržan. S jedne strane vrlo životan i human, s druge univerzalno hladan i apersonalan. 'Ruka' Ivana Kožarića kiparski je znak civilizacijske nesavršenosti te ujedno i enigmatski poziv na razmišljanje on o me tko razumije. Jer Ivan Kožarić nije kipar pretenciozne angažiranosti. Naprotiv. Kipar je 'prizemljenog sunca' i provokator razboritosti. 'Ruka' je djelo koje potiče širenje oštroumnosti kod potencijalno masovne i raznovrsne publike. Branka Hlevnjak

Ivan Kožarić rođen je u Petrinji. Diplomirao je 1949. kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Javno izlaže od 1953., a samostalno od 1955. Jedan je od članova grupe Gorgona osnovane 1961. Najzapaženiji su mu na s tupi na biennalu u Aleksandriji i na izložbi 'La je une sculpture' u Parizu 1960., biennalu u Veneciji 1976., Sao Paulu 1979., Izložbi hrvatske skulpture u Duisburgu 1994., Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza 2002., na 'Documenti' u Kasselu 2002., u teheranskom Kulturnom centru Niavaran 2004. i u Parizu 2012. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja među kojima 'Nagrade Josip Račić' 1994., 'Nagrade Vladimir Nazor' za životno djelo 1997. Redoviti je član HAZU.