Turistička zajednica Grada Ivanić-Grada poziva zainteresiranu javnost da dostavi idejna i izvedbena rješenja za obilježavanje nekadašnje tvrđe u Ivanić-Gradu. Autor idejnog rješenja koje komisija proglasi najboljim bit će angažiran i za izvedbu. Rok za predaju idejnih rješenja istječe 19. kolovoza, a za postavljanje makete u prostor gradskog perivoja 1. listopada.
prijava: 19.08.2013
Izvedbeno rješenje treba biti u obliku makete koja bi svojim oblikom i popratnim opisnim materijalom podsjećala na danas nepostojeću tvrđu. Sastavnice idejnog rješenja:
- skica makete;
- detaljan opis makete i dodatnih tekstualnih oznaka (tumača);
- opis materijala za izradu makete uz poželjnu dostavu uzorka;
- detaljan troškovnik s iskazanim jediničnim i ukupnim cijenama.
Bitni elementi izvedbenog rješenja:
- treba biti u obliku makete;
- maketa će stajati u gradskom perivoju na otvorenom javnom prostoru;
- maketa mora biti od čvrstog materijala otporna na sve vremenske uvjete;
- proporcije makete moraju približno odgovarati poznatim mjerama tvrđe (veličina makete može varirati od 1×1×1 do 3×3×1 metar i svojim izgledom treba upućivati na karakteristične forme nekadašnje Ivanić tvrđe);
- uz maketu ili unutar njenih dijelova mora se nalaziti tumač određenih dijelova tvrđe;
- maketa mora biti nedvosmislena i jasna svakom prolazniku, iako može biti osmišljena na inovativan i moderan način.
Predviđen budžet za realizaciju projekta: 20.000,00 kuna. Autor rada odabranog za realizaciju bit će pozvan na potpisivanje Ugovora s Turističkom zajednicom Grada Ivanić-Grada.
Nakon realizacije i postavljanja u prostor autoru prvonagrađenog rada bit će dodijeljena novčana nagrada u iznosu od 5.000,00 kuna. Odabir konačnog idejnog rješenja slijedi 26. kolovoza 2013.
Komisija za ocjenjivanje pristiglih rješenja:
- Vida Pust Škrgulja, dipl.latin. i povj.umj.;
- Saša Forić, dipl.ing.arh.;
- Srna Krtak, univ.bacc.ing.prosp.arch.;
- Katarina Magić Koščević, dipl.oec.;
- Ankica Bešter, direktorica TZIG.
Prijave za sudjelovanje primaju se putem elektroničke pošte
info@tzig.hr.
O temi obilježavanja – tvrđa Ivanić
Osmanska osvajanja u prvoj polovici 16. stoljeća iz temelja su promijenila razvoj područja kojeg danas poznajemo kao Ivanić-Grad i okolica. Kao i drugdje, stanovništvo napušta naselja i pred osmanskom se opasnošću iseljava u sigurnije zapadne krajeve. Obranu svoga posjeda od početka osmanskih nadiranja organizirali su zagrebački biskupi, ali zbog nedostatka ljudstva i sredstava, organizacija obrane prelazi u nadležnost krajiške vojne vlasti koja se postepeno stvarala. Tako je i područje Ivanića uklopljeno u tu novu krajišku organizaciju (Slavonska krajina).
U drugoj polovici 16. stoljeća područje Slavonije je izloženo stalnim osmanskim pohodima, te se zbog strateške važnosti ovoga položaja gradi u Ivaniću nova utvrda, jer stara biskupska utvrda, iako često popravljana i nadograđivana, nije zadovoljavala obrambene potrebe. Izgled nove utvrde dokumentiran je u projektima njezine obnove potkraj 16. stoljeća. Na nacrtima graditelja Alexandera Pasqualinija iz godine 1597.-1598. ucrtan je i obris dotadašnjeg drvenog kaštela, jednostavnog pravokutnika s manjim istacima na uglovima. Kaštel je bio utvrđen bedemima od nabijene zemlje i okružen kanalom, ispunjenim vodom iz rijeke Lonje. Prvi i drugi Pasqualinijev nacrt prikazuju utvrdu približno iste veličine kao zatečeni kaštel, no u trećem su njezine dimenzije gotovo dvostruko veće, kvadratnog je oblika (dužina bedema oko 91 m), s bastionima u obliku rombova na uglovima (istočni se nazivao Graničarski, zapadni Zagrebački, sjeverni Kapetanski, južni Mali) te je mostom s južnog bedema povezana s podgrađem. Po tom je projektu utvrda i izvedena, što se vidi na kasnijim Stierovim nacrtima iz 17. stoljeća.
Fortifikacija je služila za smještaj vojnog garnizona i ratne opreme. Zbog oskudnosti raspoložive povijesne dokumentacije i nedostatka arheoloških nalaza nema puno pouzdanih podataka o izgledu tvrđave i pojedinih građevina unutar nje. Zna se da je od druge polovice 17. stoljeća u tvrđavi postojala drvena kapela sv. Ivana Kapistrana, te velika carska vojarna, koja je imala prizemlje građeno od opeke, drveni kat, šiljati krov i onizak toranj.
U prizemlju vojarne 1750. otvorena je prva pučka škola kao Komunitetna pučka škola, koja je tu bila smještena do 1797. godine, kada je preseljena u posebnu školsku zgradu, sagrađenu u podnožju brežuljka Prkos. Među ostalim građevinama unutar tvrđave u izvorima se još spominju dvije oružarnice i glavna vojna straža.
Tvrđa Ivanić imala je svoje podgrađe koje je s utvrdom bilo povezano pokretnim mostom preko kanala napunjenih vodom iz rijeke Lonje. U podgrađu su živjeli seljaci koji su vojnike u tvrđavi opskrbljivali hranom i odjećom. To su bili začeci razvoja obrtništva u Ivaniću.
Poslije turskih osvajanja posve su zapušteni obrambeni nasipi, a jarci s vodom postaju žarišta malarije. Zatrpavanje jaraka započinje godine 1827. i traje više desetljeća. Na prostoru nekadašnjih nasipa uređen je prvi vrt i perivoj uz ondašnju zgradu pučke škole, što je začetak vrtne umjetnosti na ovome području. Na ozelenjenom platou nekadašnje tvrđave u 19. stoljeću grade se nova župna crkva, 1831. godine, nova zgrada škole, 1861. godine i zgrada magistrata, 1889. godine.
