Jasmina Nestić / Iluzionirani oltari 18. stoljeća

Iluzionirani oltari se u hrvatskoj likovnoj baštini javljaju od četvrtog desetljeća 18. stoljeća, s prvim poznatim nam oltarom u kapeli sv. Ivana Krstitelja u Gorici nad Lepoglavom (1731., Ivan Krstitelj Ranger), a brojnije se bilježe sve do kraja 18. stoljeća. Javljaju se na području sjeverozapadne Hrvatske, a posebno oko Zagreba i u Hrvatskom zagorju. Mnogi su iluzionirani oltari tijekom 19. i 20. stoljeća preslikani ili uništeni, ali su pojedini prepoznati u arhivskim dokumentima, starim fotografijama i literaturi te tako svjedoče o njihovoj mnogobrojnosti posebice u drugoj polovini18. stoljeća. Kao likovna pojava ovi se oltari uklapaju u umjetnički krajobraz šireg europskog područja u 18. stoljeću; brojni su primjeri iluzioniranih oltara u likovnoj baštini Češke, Poljske, Italije, Njemačke, Austrije, Slovenije, Mađarske, pa i šire.

U ovom izlaganju naglasak je na likovnim rješenjima koja su svjedočanstvo protočnosti grafičkog medija u popularizaciji pojedinih slikanih struktura na širem srednjoeuropskom području, pitanju autorstva posebice onih zidnih oslika i oltara povezanih sa slikarom Antunom Archerom († 1807.), pretpostavljenim suradnikom štajerskog slikara Antona Jožefa Lerchingera (Rogatec ?, oko 1720. – nakon 1787.), na problematici vezanoj uz preslike pojedinih oltara u 19. i 20. stoljeću te njihovoj konzervatorsko-restauratorske obnovi.
 
Jasmina Nestić (rođ. 1979.) je 2006. diplomirala povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu doktorirala 2014. disertacijom Iluzionirani oltari 18. stoljeća na podruju sjeverozapadne Hrvatske. Od rujna 2008. zaposlena je kao znanstveni novak, a od 2014. kao viši asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Područja njezina znanstvenoga interesa su slikarstvo i kiparstvo 17. i 18. stoljeća na području kontinentalne Hrvatske i metodika nastave povijesti umjetnosti.