U ponedjeljak, 13. lipnja s početkom u 19 sati, u Galeriji Academia Moderna, otvara se samostalna izložba Jadranka Runjića. Izložba je realizirana u suradnji s Galerijom umjetnina Split i ostaje otvorena do 17. lipnja.
vrijeme: 13.06.2011. 19,00
mjesto: Zagreb; Galerija Academia Moderna, Augusta Šenoe 11
Jadranko Runjić (1956.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1980. godine. Zaposlen je kao docent na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Jadranko Runjić je osobita pojava splitske umjetničke scene. Ne izlaže često, ali za svaki se nastup priprema dugo i studiozno. U pravilu je riječ o zaokruženim ciklusima koji plijene pažnju već na kvanitativnoj razini.
O potrošnji boje, dvosmislen je i pomalo ciničan naziv Runjićevog recentnog ciklusa. Zbog specifičnog postava jedne slike velikog i sto dvadeset i sedam maloga formata izložene radove možemo gledati kao svojevrsnu instalaciju. Za razliku od ranijih ciklusa koji nisu izlazili iz konteksta umjetnosti, Runjićevi radovi na ovoj izložbi do grla su uronjeni u hrvatsku zbilju. Međutim, on ne slika otužne tranzicijske prizore.
Nije portretist ni ljudi ni krajeva. Fenomene sagledava i razotkriva kroz vizualne i verbalne znakove. Kao dominantni i svima razumljivi likovni, ali prije svega značenjski element kompozicije, javlja se državna zastava. Na pojedinim slikama/zastavama autor intervenira poznatim simbolima i riječima koji u novom okruženju gube svoju običnost i bezličnost i postaju (ili bi trebali postati) detonator otrježnjenja. Koliko god duhoviti bili natpisi poput 'teatar apsurda, mjenjačnica, privat, gen-etika, privat, zkp, roh-bau, narodi bez talenta za sreću ujedinite se, komunjare-torcida-bad blue boys, vanjski dug-unutrašnji dug-vanjski dug, praonica, sniženje ili sve po 8, 'ispisani na licu zastave/slike pomiču cijelu stvar daleko od puke zabave. Simulirajući filmsku naraciju Runjić duhovito i ironično rezimira i komentira posljednja dva desetljeća. S tim da u ovom slučaju trobojnica zastupa stvarnu a ne idealiziranu Hrvatsku. Runjićev slikopis o potrošnji boje bez sumnje je komentar današnjeg statusa umjetnika i njegove profesije. Međutim, on je i puno više. To je komentar o potrošnji (ili o već potrošenim) nadama, idealima, snovima, ljudima, duhovnim i stvarnim prostorima i što je najgore, o potrošenoj budućnosti.iz teksta Bože Majstorovića
