vrijeme: 27.04.2012.
mjesto: Njemačka, Berlin; Aanant & Zoo, Bülowstraße 90
Vlado Martek, koji je 1970-ih studirao filozofiju i književnost u Zagrebu, svoju je umjetničku karijeru započeo kao pjesnik. Ubrzo mu pisanje kao način izražavanja nije bilo dovoljno te je započeo svoj nomadski put kroz razne medije umjetnosti i likovnosti. Bio je član Grupe šestorice autora s kojom je svoju poeziju i drugi pisani materijal počeo izlagati na ulici i u javnom prostoru.
Martekov je rad uvijek bilo karakterističan po upotrebi raznog materijala i medija, i raznih postupaka pisanja, pa je i izložba 'Snaga podloge' izložba na kojoj predstavlja svoje radove i tekstove pisane na različitim podlogama pri čemu dekonstruira tradicionalne oblike govora i bavi se jezikom. U radovima se mogu prepoznati analitički, kritički, ironijski i duhoviti pristupi raznim društvenim, osobnim ili političkim konstruktima.
Martek se naziva pred-pjesnikom, dekonstruirajući poeziju na njezinu esenciju, smatrajući da se poezija ne piše, već gradi, izrađuje, materijalno oblikuje. To čini koristeći osnovni pribor za pisanje poezije, papira, olovke i poneke riječi, ali na ovoj izložbi predstavlja niz radova koji su izvedeni na različitim podlogama, koje sve sudjeluju u izgradnji značenja pjesme i slike.
Martek zahtijeva od gledatelja da propituje svakodnevne ideološke strukture i da se odrekne autoriteta. Materijal kojim se koristi upućuje gledatelja na materijalnost riječi koje koristi u svojim radovima. Dominiraju papir, ogledala, celofan i tekstil, materijali koji svojim značenjima odaju i poruku teksta.
'Pitanje podloge kao fasetno i kompleksno pitanje perpetuira pitanje odgovornosti vlastite poetike (njenu samoosvještenost) za smjernice proizvodnje umjetničkih djela danas. Radovi sa problematiziranjem podloge kao takve (ako je konceptualno naglasimo) u svezi su sa starim mojim ciklusima radova: Elementarni procesi u poeziji (sedamdesete) i ciklusa: Nevolje s etikom, estetikom, umjetnošću (devedesete).
Odbacivanje postmoderne nije presudna stvar ali je ovdje na vidjelu; postoje granice umjetnosti, njene međe koje ju imaju i čuvaju. Izvan njih je život, kultura u širem smislu. Unutar tih granica djelujuća je specifičnost, efikasnost artističkog. Antropološka istina umjetnosti nije često puta evidentna. Ova izložba teži otkrivanju, takve jutarnje istine. Podrazumijevanje i automatizam su mrtvi.' Iz teksta Vlade Marteka.
