Izložba Tomislava Ostoje u Dvorcu Eltz

'Tomislav Ostoja (Split, 1931.) svojim osebujnim i impresivnim kiparskim opusom čvrsto je ukotvljen u tijek moderne i suvremene hrvatske umjetnosti. Likovna kritika uvijek je visoko valorizirala njegovo djelo prezentirano na velikim izložbama u reprezentativnim prostorima, primjerice u Zagrebu (Umjetnički paviljon, Muzej za unjetnost i obrt, Dom hrvatskih likovnih umjetnika, Klovićevi dvori.....) te nizu drugih gradova u zemlji i inozemstvu. O njegovom radu objavljene su i likovne monografije iz pera Stanka Špoljarića i Danijela Žabčića.
Ostoja je također u hrvatskoj javnosti percipiran kao autor velikog broja javnih spomenika od kojih posebnu pažnju plijene, od širokog puka i likovnih znalaca posvojena ostvarenja posvećena stradanju Vukovara. Ostoja je obogatio kulturnu ponudu Zagreba velikom donacijom gradu svojih umjetnina iz svih stvaralačkih faza, smještene u skladnom galerijskom postavu u doniranom prostoru njegova doma na Gornjem gradu, u Opatičkoj 6. 
 
Posljednje desetljeće Ostojinog kontinuiranog umjetničkog stvaranja obilježeno je iskorakom, slikarsko/crtačkim autentičnim ciklusom, osmišljenim s razložnom utkanošću osjećaja za karakter i slutnje kiparskog volumena, ali prenijetog u likovnu i sadržajnu samosvojnost slike.
 
Uzvišenost transcedetalnog, ali i duhovita, ironična reakcija na svakodnevno sadržajni su rasponi Ostojinih umjetničkih reakcija, baziranih na životnom iskustvu i senzibilitetu, umjetnika koji i u odricanju  od oblikovnog bogatstva kazuje izuzetno mnogo. Ostoja „secira“ stanja i istine i ispod taloga ljudskosti, otkriva strepnje i sumnje, traži smisao vlastitog hoda, nalazi iskre radosti, promatrajući u iskrenom suočavanju svijet u sebi i oko sebe. A i smrt i erotika sastavnie su nužnosti Ostojinih intrigrantnih ostvarenja. Jezik Ostojinih poruka je i direktan, ali i satkan kompleksnijim nitima, s uzbuđujućom notom enigmatskog. Pa i prikrivene „literarnosti“ koja logično korespondira sa suptilnim nijansiranjem akromatskih vrijednosti, crnog, bijelog i srebrnastog tona. S približavanjem i udaljavanjem kontrasta, potenciranih akcentima likovnih zbivanja kroz minimalnu upotrebu boje.' - Stanko Špoljarić