Izložba Sanje Simeunović Bajec u Puli

Sanja Simeunović Bajec provela je pretprošlo ljeto na udaljenom jadranskom otoku Lastovu; otoku na kojem je u svom djetinstvu provodila praznike, a prošlogodišnji joj je boravak obnovio druženja s negdašnjim prijateljima, te oživio stare i ugodne uspomene. Sjećanja iz djetinjstva i evociranje nedavnih druženja, Sanja je predočila u seriju slika manjih formata izuzetno intimističkog naboja koje progovaraju tihom, ali neskrivenom sjetom te profinjenom i sakrivenom nostalgijom.

Te slike izvlače iz pozadine na svoju površinu zemljane boje, a potezi kista tvore apstraktne rudimentarne nakupine koje bez sumnje imaju svoja simbolička i fantazmagorična značenja. Ove slike malog formata, podsjećaju na herbarij u kojem cvjetovi i listovi biljaka koje smo u djetinjstvu pospremili između stranica debelih bilježnica, sada, kada smo ih nakon dugo vremena ponovo otvorili, progovaraju nam dragim i već pomalo zaboravljenim jezikom. Svaki od njih priča svoju priču vezanu uz osobe koje su nam nekad bile drage i bliske, a mi, listajući tu prašnjavu i debelu teku, ponovo proživljavamo davna sunčana jutra ozvučena dječjom vriskom i igrom.

Danas je sve drugačije. Bezbrižnost, igra a i životna radost ostalo je iza nas, a tmurna svakodnevnica nadomijestila je sunčana jutra koja ostaju jedino u Sanjinim lastovskim slikarskim zapisima. Slike većeg formata, koje Sanja slika u svom pulskom ateljeu, ne odišu takvom sjetom, levitacijojm i memorabilijama. Na njima je primjetna svijest težine svakodnevnog života, ali je evidentno da njihova autorica upravo pomoću njih traži i bijeg od takve stvarnosti. Te slike također karakterizira slikarstvo blagog kolorizma, naglašeno lazurnih namaza, te potezi pomalo prigušenog akcionog i gestualnog karaktera.

Sanja u svom slikarstvu ne teži pod svaku cijenu umjetničkom eksperimentu, već ustaljenosti i kontinuitetu slikarske misli te određenoj hermetičnosti, što ispoljuje karakterističnim svojevrsnim apstraktnim intimizmom i meditativno - lamentirajućom atmosferom. Tome bez sumnje pridonose pojedine partije na nekim slikama ovog ciklusa koje su, premda suprotne autoričinoj apstraktnoj vokaciji, rađene gotovo impresionistički, slično kao što se to radilo u slikarstvu plain aira.

To se prije svega odnosi na blagi i svjetlošću okupan kolorit koji se postavljen u međuigru s brzim potezom kista ili pera kojim Sanja upisuje ili grebe svoj specifičan autorski rukopis, satkan od brzog i sugestivnog poteza. Njezin je potez znak, rečenica i protest, ali on nikada neće ići do kraja, već će se zaustaviti kako bi samo akcentirao problem, ali ne ga implicito i sustavno razradio. Toj brzoj i sugestivnoj gesti kontrapostiran je kolorit gdje lazurne boje usporavaju i naglašuju kretanja kolorističkih partija ovih slika kojima boja neprekidno teče u finoj tonskoj gradaciji.

Taj kontinuitet boje ne prekida ni već opisani ekspresivni gestualni crtež koji svojom dinamikom gotovo isključivo usmjeruje i artikulira cjelovitost kompozicije. Novi ciklus slika Sanje Simenunović Bajec potvrđuje sve one kvalitete koje već dugo pratimo u stvaralaštvu ove autorice izuzetnog umjetničkog nerva. Ove slike, koje odišu sjetom i originalnim apstraktnim intimizmom zaokružuju jedan istinski umjetnički svjetonazor visoke likovne razine i nepatvorene iskrenosti. Mladen Lučić

Sanja Simeunović Bajec rođena je u Puli 1975. god. Završila je srednju školu  Primijenjenih umjetosti i dizajna u Puli , te 1999. god diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci odsjek likovne kulture, slikarki odjel. Danas radi u srednjoj školi Primijenjenih umjetnosti i dizajna kao prof. stručnih predmeta. Voditeljica je likovno-kreativne radionice za djecu 'Artić' u udruzi More. Član je HDLU-a Istre od 2000.god.