Izložba Pauline Jazvić

Paulina Jazvić dosadašnjim spektrom izričaja: od slike do instalacije propituje vlastitu ulogu žene, majke, profesorice stipično ženske pozicije, ispreplićući niz naracijskih, postmodernih pričajućih modela o sebi i relacijama prema svijetu, zbilji,stvarnosnom, trivijalnom, svakodnevnom u vječnoj, potrebi za srećom, zadovoljstvom i ljubavi.

Iako ne možeš dobiti što želiš, dok ne znaš što trebaš, ljudska bića nakon deziluzionističkih obrata, razočarenja, sagledavanja svih strana priče, često tuge, samoće, ispunjene skrivenim, pritajenim i nerealiziranim nagonskim željama koje često brkaju s ljubavlju, i njome je prikrivaju, mnoge žene (i muškarci) ponovno sanjaju da će upoznati i sresti visokog tamnog stranca i na tom putu često zapnu u iracionalno.


U želji za otkrivanjem budućnosti, uz pomoć gatanja, horoskopa, i alternative, ponovo ulaze u zavodljivu iluziju ljubavi, ispadajući naposljetku blesavi, smiješni. (Only Fools Fall In Love). I kao što Woody Allen – majstor u razotkrivanju kompleksnih muško ženskih često neurotičnih odnosa – parafrazirajući Shakespearea, uz mnogo vike, buke i truda nizašto i uzalud, razrađuje niz usporednih i kauzalnih slatko-gorkih romantičnih pokušaja koji završavaju groteskno i razočaravajuće po sudionike. Sentenca gatare u pridobivanju nove naivne žrtve light motiv je filma, a okus u ustima opor je i gorak. Potreba i želja za srećom stalna je i taj krug se ovako ili onako nastavlja do kraja života i vlastitoga svijeta. A ljudi vole slušati ono što oni žele, iako to nije istinito, iako je to iluzija i prijevara. Naposljetku, istina nije uvijek lijepa, kao ni život.

Upravo u krug, vrtlog života postavlja umjetnica moto izložbe uz nezaobilaznu šalicu kave što je aluzivna veza s filmom, ali i ostalim vidovima njezine istodobno fragilne i čvrste ispovjedne vizualizacije svijeta u kojem se može prepoznati promatrač. Krug ženski princip, ali simbol svemira, kozmičkog i univerzalnog, principom je pozitiva i negativa sukladan rečenici nisi povezan s internetom, što u svekolikoj virtualizaciji i informatizaciji svijeta svakodnevne povezanosti i dostupnosti postaje vapaj za vremenom kada nismo bili dostupni 24 sata, i svojevrsni je retro odmak prema današnjem posve nehumanom stanju stvari u kojem je privatno i životno zamijenilo stalno 'vienje' na Internetu i društvenim mrežama simulacijskog svijeta.

Informacija nije znanje. Sjetni, romantični i retrospektivni začin prožima cijelu izložbu, fetišom, ženskima naočalama, cipelama potom odnosa prema cigaretama i spiritualnom dimu koji su protjerani iz svih medija i filma, nisu cool. Iako zaboravljaju, dim privodi duh u više sfere, smooth je i jazzy, kao i stvar osobne slobode i izbora. Prije petnaestak godina svijet je funkcionirao bez mobitela e.t.c., i ljudi nisu zbog toga bili manje sretni, lijepi i zadovoljni što simbolizira retro-telefon. Uz portret i osviještenu ulogu žene, dok vrijeme polagano i neupitno prolazi, vrhunac eskapizma označava bijeg avionom negdje daleko, na putovanje svijetom izvan svakodnevnih klišeja i uloga, što označava novac i slobodu žene izvan svih samonametnutih i nametnutih društvenih uloga i klišeja.

Cijena slobode od i cijena slobode za. Neminovno, sloboda donosi i osjećaj samoće, oslobođenja od opsesivnih, nametnutih, prisilnih i ovisnih relacija prema svijetu i ljudima. Paulina zaključuje dobitak: Yes, . Sretna sam, slikam, komuniciram..., a možda sretnem visokog tamnog stranca ! Željko Marciuš

Paulina Jazvić rođenaa je 1973. godine u Zagrebu. 2001. diplomirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu – grafika klasa prof. Šuteja 1995. diplomirala Dizajn odjeće i tekstila na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Član HDLU –a. Docent je  na Tekstilno Tehnološkom Fakultetu .Izlagala na 20 samostalnih izložbi i 50-tak skupnih izložbi.Dobotnica je više nagrada.