Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik u Galeriji Flora od 12. do 21. kolovoza 2016. priređuje izložbu 'Parts' Ben Caina. Otvorenje će biti upriličeno u petak u 21.30 sati.
vrijeme: 12.08.2016.
mjesto: Dubrovnik
Ben Cain suvremeni je engleski umjetnik izražajno širokog medijskog spektra koji uključuje crtež, skulpturu, instalaciju, fotografiju, video, i performans. Ono zajedničko svim ti medijskim oblicima je minimalizam materijala, pokreta ili zvuka. Uvijek je riječ o suženom registru i fokusiranju na materijalno diskretan audiovizualni događaj, koji pretpostavlja krajnje sabrani pristup, kako autora samog u koncipiranju i ostvarenju rada, tako i gledatelja odnosno sudionika događaja.
Ben Cain je rođen 1975. u Leedsu, u Velikoj Britaniji. Studirao je interaktivnu umjetnost na Manchester Metropolitan University te završio postdiplomski studij na Jan van Eyck Akademy – Centru za umjetnost, dizajn i teoriju u Maastricht-u u Nizozemskoj. Predavač je na studiju vizualnih umjetnosti na Central Saint Martins te viši predavač na Fakultetu za umjetnost, arhitekturu i dizajn Sir John Cass pri Londonskom Metropoloitan sveučilištu.
Parts
Kada bih imao studio u Dubrovniku, u ovom trenutku izgledao bi ovako: posvuda dijelovi - jedni dovršeniji od drugih, neki međusobno povezaniji od drugih. Jedni ponavljaju poznate obrasce, dok drugi odstupaju ili pak pokušavaju nešto novo. Neki su tek u pred-fazi, poprimaju oblik, očvršćuju, dok drugi uživaju u stanju trajnog pred-oblika. Neki predlažu djelovanje, neki su u isčekivanju djelovanja, neki bilježe djelovanje, neki samo što ne djeluju, neki djeluju na loš način, neki su u djelovanju, neki se samo pretvaraju da djeluju.
Tijelo je oruđe za rad. Tijelo je instrument užitka. Tijelo je objekt ili mjesto koje mjeri izraženu snagu jednih nad drugima. ¹ Objekt dominacije. Tijelo je očito još jedna stvar koju treba izmodelirati, održavati, oblikovati, trenirati, kontrolirati, nadgledati, regulirati, optimizirati, napraviti uvijek spremnim za što bolju izvedbu. Peter Sloterdijk nedavno je nazvao naše vrijeme erom Vježbanja, dok je prošlo stoljeće bilo stoljeće Proizvodnje. Ako Proizvodnja ima proizvode, rezultate, Vježbanje nije sasvim o ‘pravljenju’ nego više o pripremanju oruđa za proizvodnju i pripremanju terena? Vježbanje je ujedno i treniranje i prakticiranje, a to je postupak optimizacije. U eri Vježbanja sprava ili aparat su ti koji se optimiziraju, više od samog proizvoda? To je tako ukoliko ne mislimo da je samo tijelo završni rezultat, proizvod.
U odsutnosti fizičkog rada imamo ‘vježbu’. Kvazi profesionalna kultura vježbanja je svuda prisutna. Pomislite na ‘tehničku’, ‘profesionalnu’, ili ‘inteligentnu’ sportsku odjeću koja postaje sastavni dio naše dnevne odjeće, a reklamni prostor se prezasićuje Nike sloganima predvođeni uspjehom i nemilosrdno orijentiranim ka cilju. Ako je vanjski sloj tehnički onda možemo pretpostaviti da je i stvar koju taj sloj obavija također neka vrsta ‘tehničkog objekta’, koji je ujedno u skladu ili u suprotnosti s tim osjetilni instrument i instrument tj. uređaj s kojim se osjeća. Pitam se da li pomak tijela ka tom ‘tehničkom objektu’ postaje sinonim za neživo, ili za pretvaranje u stvar? Vrijeme za vježbanje može se naći bilo kuda i bilo kada, isto kao i lako dostupno radno vrijeme. ‘Vježbanje’ uspijeva spojiti rad i odmor u stvaranju savršeno održavanog fizičkog tijela kao visoko produktivne mašine koja je spremna za teški rad i još naporniju vježbu. Kad gurate svoje tijelo do ruba, udarate njime o zid, sve do trenutka kad se počinje raspadati, kada djelovi otpadaju i društvena životinja koja je bila u tijelu ili u ljudima, počinje posrtati dok potraga za ‘osobnim savršenstvom’ pobjeđuje.
Ovdje stvari nisu nužno žive ili nežive, nego postaju amalgami, pojave i pretpostavke/mogućnosti. Dok u nekim slučajevima tijelo može biti prisutno fizički, u drugima postoji kao ideja ili samo kao nagovještaj.
(Ben Cain; prijevod: Ivana Jašić)
¹ Persons and Things by Roberto Esposito, pub. 2015 Polity Press
