Izložba Nevena Tudića: 'Simfonijski orkestar?'

Riječ je o izmišljenom orkestru instalaciji koju čini 15 skulptura svirača izrađenih u stiroporu. Iz predgovora u katalog. Iz predgovora u katalogu povjesničar umjetnosti Ive Šimat Banov je napisao: ''Svakim se djelom, instalacijom, intervencijom i promišljanjem njegovo ime ne može učvrstiti u nekom stilskom ili rukopisnom sidru. Imajući uvijek nešto u rukama, nije Tudić pokorno klipsao za posnim i nemrsnim teorijama, niti se pridružio mantrama poput „manje je više“. Ovoga se „čudnovatoga kljunaša“ hrvatske umjetnosti ne može naći niti u jednom umjetničkom čoporu. Sam samatac! Rodbina mu je i rasuta po filozofskim katedrama na kojima se promišlja o prvim i posljednjima stvarima svijeta. Ali rad ovoga marginalca u centru koji vjeruje Apsolutnom duhu i istinama ne podrazumijeva zagovornika suhih cerebralnih i verbalnih kukičarenja, još manje čovjeka praznih ruku. Sasvim suprotno: Tudić mora s velikim trudom napraviti/stvoriti djelo da bi ono samo sebe dokinulo. Jer njemu se „smisao umjetnosti svodi na predodžbu, impresiju uvjetovanu i okončanu nazočnošću predmeta“. Orkestar s dirigentom i grupom figura upregnutim u instrumente iz kojih ne izlazi niti jedan zvuk predstavlja inscenaciju u kojoj „predmet ili događaj mora biti nazočan“ kako bi umro. Glazbenici i glazbala ne stvaraju zvuk. Njegova je šutnja, wittgensteinovski rečeno, zlatno tijelo nepostojanja. To je kristalna jasnoća smrti tjelesnoga djela.''