Izložba nakita 'Gdje istok susreće zapad' u Muzeju Grada Kaštela

Autori Bučić i Kos predstavljaju kolekciju nakita izrađenu od rimskog stakla odjevenog u srebro i vunu, oblikovanog u nosive unikatne komade nakita. Riječ je o ulomcima rimskog stakla pronađenim pri arheološkim iskapanjima na području mediteranskih zemalja, osobito današnjeg Izraela.

Pojam rimsko staklo odnosi se na drevno staklo proizvedeno u vrijeme Rimskog Carstva, prije 2000 godina. Staklo se u starom Rimu isprva koristilo za izradu posuda, tehnikama nanošenja stakla oko pješčane jezgre, lijevanja u kalupe i prešanja staklene sirovine, zbog čega je bilo dostupno samo bogatima. No stoljeće prije Krista, otkrivena je tehnika puhanja stakla. Ta je tehnološka prekretnica omogućila masovnu proizvodnju staklenih predmeta, a vrhunac se bilježi u doba cara Augusta, kad su staklo koristili svi društveni slojevi u svim prilikama života, od kućanstva do mode.

Svaki pronađeni komad rimskog stakla obilježen je svojom poviješću uporabnog predmeta, kao i višestoljetnim prirodnim procesom, koji ga je obojio u prepoznatljive plave i zelene tonove. Propadanje stakla tijekom vremena pod zemljom, dovelo je do takozvane irizacije, stvaranja ljuskica u duginim bojama na staklenoj površini – što je jedno od prepoznatljivih obilježja rimskog stakla.

Umjetnička vrijednost dodana im je detaljnom obradom u umjetničkoj radionici Elqana, Feđe Aarona Bučića i Jasmine Kos, a u srebro i vunu odjeveni su prema dizajnu autorskog dvojca u radionici majstora zlatara u Indiji, u Rajastanu.

Ideja autora je oživjeti ono što je stoljećima bilo zaboravljeno, u punom sjaju predstaviti od očiju skriveno, prikazati umjetničku moć vremena i mijena koje je ono donijelo, te ostavilo trajan trag na staklu.

Ulomci rimskog stakla minimalno su uokvireni srebrom, a svaki komad ima otkrivenu poleđinu kako bi se transparentno staklo i dalje nastavilo mijenjati - ovoga puta ovisno o podlozi na kojoj se nosi.