Izložba pod nazivom 'Babel we are not mad with You', umjetnice Ivane Ožetski, otvara se u dubrovačkoj Galeriji Flora, u petak 15. travnja, s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 27. travnja.
vrijeme: 15.04.2016. 19,00
mjesto: Dubrovnik; Galerija Flora, Šetalište kralja Zvonimira 32
Babilon kao metafora nerazumijevanja, tema je kojom Ivana Ožetski nastoji opisati vlastitu impresiju različitim jezicima, pismima i tipografijama, ali isto tako implicirati umijeće prepoznavanja, biblijsku aroganciju razumijevanja, u kojoj na polju nepoznatog prepoznaje i obilježava bliske riječi i pojmove umjetničkih govora. Činjenica je da Ivana Ožetski ne govori sve jezike koji su predmet njezine fascinacije. Prije svega, nju zanima jezik umjetnosti koji je iz polja vizualnog preveden u vlastitu sjenu na polju verbalnog.
Pseudoznanstveno i pseudolingvističko istraživanje umjetničkog govora u različitim jezicima u kontekstu mita o Kuli babilonskoj namjerno je naglašeno, no na primarnoj razini lingvističko istraživanje jezika Ivanu Ožetski ne zanima, kao ni pitanje porijekla jezika i pisma. Ona nastoji objasniti diskrepanciju odnosa vlastitog razumijevanja i nerazumijevanja u jezicima koje poznaje i jezicima koje ne poznaje. Rasprava koju vodi istovremeno je dijalog i monolog. Prije svega, nastoji uspostaviti jezične i misaone veze s drugim umjetnikom, onim čiju je umjetničku izjavu uključila u svoj rad. Na drugoj razini, traženje i prepoznavanje značenja u umjetničkoj izjavi pisanoj stranim (u nekoliko slučajeva i nepoznatim) jezikom i pismom svojevrsni je monolog u kojem preispituje svoje umijeće traganja i uranjanja u nepoznato.
Rad Ivane Ožetski ''Babel, We Are NotMadeWith You'' (2011 - 2016) primjer je kako specifični razvoj u umjetnosti može utjecati na rad umjetnika. Umjetnička izjava kao fenomen pojavio se tijekom 1990-tih godine s namjerom da umjetnik sam postavi parametre i diskurs vlastitog umjetničkog djela. Prvu poznatu izložbu umjetničkih izjava ''The Art of Artist's Statement'' u Hellenic Museum u Chichagu organizirale su kao kustoski projekt Georgia Kotretsos i Maria Pasha Lidon u proljeće 2005. godine.
Umjetnička izjava kao inspiracija umjetnika, koliko je meni poznato, nastala je 2011. godine kada tijekom rezidencijalnog boravka u Rondo Studiju u Grazu hrvatska umjetnica Ivana Ožetski s međunarodnom grupom umjetnika (Jeni Noltcheva Bugarska, Tuuli Sunden-Uusimäki Finska, Dragos Olea Rumunjska, Azusa Kuno Japan/Njemačka, Juliana Atuesta Kolumbija, Wolfgang Grinschgl Austrija, Arpi Voskanyan i Hambaradzum Voskanyan Armenija, Igor Savchenko Rusija, Raul Saldarriaga Kolumbija, Fiston Nasser Mwanza Kongo) ostvaruje prvu konceptualnu izložbu projekta ''Babel We Are Not Mad With You'' u Kulture Service Geselleschaft Steirmark (Graz:2011) postavljajući, kako se u tom trenutku organizatorima izložbe činilo, poprilično kontroverzni problem odnosa prema jezicima i našem sjećanju, oslanjajući se na mit o babilonskom miješanju jezika. Dubrovačkoj izložbi u Galeriji Flora 2016. godine projektu su pridružene umjetničke izjave kojima su autori američki fotograf Nicolò Sertorio i suvremeni slovenski umjetnici Janez Pirnat i Petra Kapš. Svakom novom fazom projekta Ivana Ožetski razradila je način prezentacije kojom iznova naglašava pitanje odnosa između jezika i pamćenja, pri čemu je uz radove i dokumentaciju sa prethodnih izložbi, uključila elemente tijela i zvuka, umjetnike koji su glasno čitali svoje umjetničke izjave.
Analizom umjetničkih izjava i njihovom transpozicijom u samostalno, tipografski oblikovano umjetničko djelo Ivana Ožetski uspostavlja stroge kolorističke odnose riječi u rečenici prema kojima su crvenom bojom označene riječi i jezični sklopovi autorici poznati i razumljivi, dok je polje nejasnog naglašeno crnim. Primjerice, na suprotnoj skali razumijevanja nalaze se umjetničke izjave pisane engleskim (Nicolò Sertorio U.S.A.) i armenskim jezikom (Arpi Voskanyan i Hambaradzum Voskanyan Armenija), jednako kao što postoji različita razina razumijevanja između bliskog nam ruskog jezika i ćirilične tipografije (Anatoly Chernyavskiy Rusija) nasuprot korejskog jezika i pisma (Ji Suk Baek Južna Koreja) u kojem autorica ne nalazi ni najosnovniju poveznicu za razumijevanje. Navedeni autori se na razini jezika međusobno ne razumiju, govore različitim jezicima i koriste različito pismo. Ivana Ožetski u svom je radu nastojala odrediti odnose i razinu razumijevanja. Pritom prihvaća činjenicu kako joj je umjetnička izjava koju je napisao kalifornijski umjetnik Nicolò Sertorio jezično i sadržajno bliska, dok su armenski i korejski jezik i pismo prepreke koje njeno razumijevanje svode na likovni doživljaj ornamentike nepoznatog pisma. Vjerojatno ne treba napomenuti kako je upravo engleski jezik bio ključ međusobnog razumijevanja sa većinom spomenutih umjetnika, što osim jezičnih, otvara i neka druga pitanja. Uspoređivanje jezika na razini sličnosti i prepoznavanja sadrži element osobnosti i naglašava činjenicu kako je razumijevanje jezika pitanje osobnih predispozicija u kojima pripadnost govornom području i kulturnom krugu igra važnu ulogu. Draženka Jalšić Ernečić
