Izložba Ivane Miolin Barić u Kaštel Lukšiću

'Postaviti platno na štafelaj, očistiti kistove i pomiješati boju na paleti značilo bi otpočeti klasičan slikarski proces. Na jednak način započinje i stvaralački put slikarice Ivane Miolin Barić u ciklusu slika „Postulati“. No, propitujući i istražujući mogućnosti slike, autorica istovremeno afirmira i čini odmak od tradicionalnih postavki ili – postulata slikarstva.
Nižući prvo kistom gusto raspoređene, titrave točkice na vertikalno položenom platnu, autorica u poentilističkoj maniri gradi kompoziciju. Nakon točkanja, nosilac slike spušta na tlo, sklanja kistove i paletu s bojom te poseže za novim slikarskim medijem –običnom bocom s prskalicom. Plastični raspršivač, nekad ispunjen tekućinom za čišćenje i korišten za uklanjanje mrlja, sada je ispunjen bojom i u ironičnom preokretu uloga služi upravo za raspršivanje mrlja boje na platno. Te mrlje čine pigmenti boje koje autorica precizno i brzo prska u višestrukim slojevima jedan iznad drugog, tonirajući tako prethodnu fazu slike.Za razliku od početnog, kontroliranog nanošenja boje kistom, prskanjem boje iz raspršivača samo je djelomično moguće upravljati. Osim manualno određenog intenziteta pritiska na okidač prskalice i njime uvjetovanog trajanja poteza, padanje kapljica bojena platno neizvjestan je rezultat igre  slučajnosti.
Gotovo su nasumice odabrani i motivi; oni su sasvim usputni, svakodnevni trenutci koji pobuđuju autoričin kreativni impuls i koja ih na svojim platnima zaustavlja u atmosferičnim isječcima. Te ambijentalne priče često u sebi nose dozu ironije, oprečnosti, ili kako autorica kaže, sugeriraju tematski chiaroscuro. Prigušeni noćni prizor u kojem mačka hrani mlado potomstvo i gdje se obrisi njihovih tijela spajaju u jedno, tako s jedne strane evocira toplinu majčinskog zagrljaja, a s druge prolazniku upućuje hladan, prijeteći pogled. Ustaloženim i tihim atmosferama, u kontrastnom su odnosu i usamljena futuristička govornica usred šume, kao i teški, neotesani balvani poslagani pred gustom šumom drveća u kojoj su nekoć i oni rasli. Opetovana tema koja plijeni posebnu pozornost autorice jest motiv večernjih kino projekcija kojima se vizualno i konceptualno poigrava – slika na platnu prikazuje sliku na platnu. 
Suptilna poetika Ivane Miolin Barić, nepretenciozno inspirirana svakodnevicom, smjelo njeguje figurativnost kojom uspostavlja intimniji odnos s motivom, ali i nesputaniji dijalog s promatračem kojem pak ostavlja prostor za slobodnu interpretaciju. U slikama su istodobno istočkana suzdržana iskustva poentilizma, ali i nesputanost rasprostirućih mrlja na tragu akcijskog slikarstva. „Postulati“ tako nose osjećaj uravnoteženosti slučajnog i promišljenog, sputanog i nesputanog, preciznog i intuitivnog.' - Mirela Plenković, kustosica izložbe